RAZLIKUJU LI SE VASPITNI STAVOVI RODITELJA DJECE KOJA IGRAJU IGRE NA SREĆU I KOJA NE IGRAJU?

Abstract

Ovo istraživanje provedeno je s ciljem utvrđivanja razlike između vaspitnih silova roditelja mladih koji igraju igre na sreću i onih koji ne igraju igre na sreću. Iskustvo u igrama na sreću posmatrano je kroz učestalost igranja sportskih kladionica, tombole i automata za zabavu. U istraživanju je učestvovalo 296 srednjoškolaca prosječnog uzrasta 16.71 godinu, pri čemu je 60.5% ispitanica. Za ispitivanje doživljaja vaspitnih stilova roditeljstva, posebno majke, posebno oca korišten je EMBU upitnik, a za procjenu iskustva u igranju igara na sreću korištena je procjena učestalosti igranja. Rezultati istraživanja ukazuju da od rijetko do gotovo svakodnevno 14.8% mladih igra sportske kladionice, 39.9% igraju automate za zabavu, a klasičnu tombolu igra 24.3% mladih. Odbacivanje od strane majke i oca, odnosno emocionalno hladnoća prema djeci, kao i roditeljska nedosljednost razlikuju mlade s obzirom na njihovo iskustvo u igrama na sreću, dok emocionalna toplina i prezaštićenost nisu pokazale značajne razlike. Sklonost mladih ka igranju pojedinih igara na sreću može se dovesti u vezu sa doživljajem roditelja kao emocionalno hladnih i nedosljednih u svom odnosu prema djeci. Dobijeni rezultati prodiskutovani su u skladu sa socijalno-psihološkim teorijama, te ranijim relevantnim empirijskim nalazima.