DETEKCIJA I TRETMAN NEPOŽELJNIH OBLIKA PONAŠANJA UČENIKA U SPECIJALIZIRANIM USTANOVAMA

Abstract

Često se govori o kompetencijama edukatora u specijaliziranim ustanovama i o tome koliko je raznosvrstan njihov posao. Specijalni edukatori-rehabilitatori i logopedi se obrazuju za rad s djecom koja spadaju u kategoriju djece s teškoćama u razvoju. Izazovi sa kojima se svakodnevno susreću su raznoliki i zahtijevaju cjeloživotno učenje zbog prirode teškoća s kojima djeca dolaze u ustanove. Često je otežavajuća okolnost za rad i napredak djeteta u obrazovnom području prisustvo nepoželjnih oblika ponašanja. Izazovi s kojima se susreću edukatori-rehabilitatori i logopedi su ogromni, jer pored obrazovne tu je i uloga terapeuta koji treba da odgovori potrebama djeteta na zdravstvenom, socijalnom, odgojnom pa tek onda na edukativnom planu. Na koji način se oni nose sa problemima koji nastaju ukoliko djeca ispoljavaju nepoželjne oblike ponašanja nastojali smo prikazati u ovom radu. Cilj nam je bio ispitati edukatore-rehabilitatore i logopede koji rade u specijaliziranim ustanovama o tome sa kojim vrstama nepoželjnih oblika ponašanja se susreću, koliko često, te da li u ustanovi u kojoj rade postoje timovi i protokoli za izradu strategija za ublažavanje i otklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja. Rezultati do kojih smo došli nam ukazuju da je neophodno formirati timove u ustanovama i kreirati protokol za prikupljanje podataka o nepoželjnim oblicima ponašanja što bi rezultiralo izradom strategija za ublažavanje i otklanjanje ponašanja koja otežavaju rad i kvalitetno obrazovanje djece s teškoćama u razvoju.