U članku se analizira problem legitimnog predstavljanja Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (FBIH) koristeći se konsocijacijalizmom, „fenomenom čiče Tome“ i jednosmjernim udruživanjem glasova kao teorijskim prizmama analize problema. Prvo se sažima povijest Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine te analizira značenje amandmana koje je Ustavu FBiH nametnuo visoki predstavnik Wolfgang Petritsch 2002. godine i značenje presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U-23-14 Ljubić iz 2016. godine. Zatim se analizira realističan scenarij potpunog izbacivanja hrvatskih predstavnika iz vladajuće koalicije na svim razinama vlasti zbog neprovođenja presude Ljubić i mogućnost jednostranih izmjena Ustava FBiH koje mogu donijeti stranke bošnjačke većine nakon općih izbora 2022. godine. Naposljetku, raspravlja se o problemu operacionalizacije legitimnog predstavljanja Hrvata u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine i njegovu potencijalnom alternativnom rješenju. Glavni je argument članka da zbog nedostataka izbornog zakona i nelogične operacionalizacije konsocijacijskih karakteristika u FBiH Hrvati nisu u stanju birati vlastite legitimne predstavnike u Hrvatski klub Doma naroda Parlamenta FBiH, za njih najvažniju političku instituciju u Bosni i Hercegovini.
{"title":"Problem legitimnog predstavljanja Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine","authors":"Valentino Grbavac","doi":"10.20901/AN.18.03","DOIUrl":"https://doi.org/10.20901/AN.18.03","url":null,"abstract":"U članku se analizira problem legitimnog predstavljanja Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (FBIH) koristeći se konsocijacijalizmom, „fenomenom čiče Tome“ i jednosmjernim udruživanjem glasova kao teorijskim prizmama analize problema. Prvo se sažima povijest Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine te analizira značenje amandmana koje je Ustavu FBiH nametnuo visoki predstavnik Wolfgang Petritsch 2002. godine i značenje presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U-23-14 Ljubić iz 2016. godine. Zatim se analizira realističan scenarij potpunog izbacivanja hrvatskih predstavnika iz vladajuće koalicije na svim razinama vlasti zbog neprovođenja presude Ljubić i mogućnost jednostranih izmjena Ustava FBiH koje mogu donijeti stranke bošnjačke većine nakon općih izbora 2022. godine. Naposljetku, raspravlja se o problemu operacionalizacije legitimnog predstavljanja Hrvata u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine i njegovu potencijalnom alternativnom rješenju. Glavni je argument članka da zbog nedostataka izbornog zakona i nelogične operacionalizacije konsocijacijskih karakteristika u FBiH Hrvati nisu u stanju birati vlastite legitimne predstavnike u Hrvatski klub Doma naroda Parlamenta FBiH, za njih najvažniju političku instituciju u Bosni i Hercegovini.","PeriodicalId":39082,"journal":{"name":"Anali Hrvatskog Politoloskog Drustva","volume":"18 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-04-22","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"67612375","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Rad se bavi analizom decizionističke paradigme političkoga u Bosni i Hercegovini. U prvome dijelu rada postavlja se kratka teorijska osnova decizionizma na kojoj analiza počiva. Drugi dio je posvećen pojašnjavanju dvaju ključnih uzroka decizionističke matrice u BiH. Riječ je o trosegmentalnom suverenitetu kao temelju državnosti i njemu pridruženim konsocijacijskim elementima koji su ugrađeni u politički sustav. U trećem se dijelu analiziraju četiri oblika manifestacije decizionističkoga modela. Pojašnjava se fenomen legitimacije izvaninstitucionalnoga odlučivanja te zanemarivanja uloge zakonodavnih tijela koje se u decizionističkoj matrici smatraju "pričaonicama" bez stvarne moći. Nadalje, objašnjava se povratna reakcija nacionalnih zajednica koje putem izbora ili drugim oblicima artikulacije javnoga mnijenja djeluju kao retroaktivni odobravatelji vlastitih etnopolitika. Zatim se analizira fenomen konvivijalnosti nacionalnih političkih elita koje se međusobno održavaju na životu i upotpunjuju na simboličkoj i djelatnoj razini. Iako u obliku političkih neprijatelja, jedne su drugima neophodne za održavanje u političkoj sferi. Naposljetku, pojašnjava se uloga međunarodne zajednice, ponajprije kroz instituciju visokoga predstavnika koji legitimira decizionistički model, a nerijetko i sam u njemu aktivno sudjeluje.
这项工作是分析波斯尼亚和黑塞哥维那的决策主义政策模式。工作的第一部分为基于分析的决策提供了简短的理论基础。Drugi dio je posvećen pojašnjavanju dvaju ključnih uzroka decizionističke matrice u BiH。这是关于作为国家基础的三部分主权及其与政治制度的联系。第三章分析了决策模型的四种论证形式。解释了机构外决策的合法性现象，以及忽视决策者矩阵中被视为没有实权的“说书人”的立法机构的作用。此外，民族社区通过选择或其他形式的舆论表达的反应被解释为对他们自己的民族政策的追溯认可。然后分析了国家政治精英在生活中所保持的便利性，以及在象征性和积极性层面上所遇到的便利性现象。尽管，以政敌的形式，彼此需要在政治领域保持一致。最后，国际社会的作用得到了澄清，特别是通过设立一个使决策模式合法化的高级代表，而我很少积极参与其中。
{"title":"Struktura nedopuštene kohabitacije: analiza decizionističkoga modela politike u Bosni i Hercegovini","authors":"Dražen Barbarić","doi":"10.20901/AN.18.02","DOIUrl":"https://doi.org/10.20901/AN.18.02","url":null,"abstract":"Rad se bavi analizom decizionističke paradigme političkoga u Bosni i Hercegovini. U prvome dijelu rada postavlja se kratka teorijska osnova decizionizma na kojoj analiza počiva. Drugi dio je posvećen pojašnjavanju dvaju ključnih uzroka decizionističke matrice u BiH. Riječ je o trosegmentalnom suverenitetu kao temelju državnosti i njemu pridruženim konsocijacijskim elementima koji su ugrađeni u politički sustav. U trećem se dijelu analiziraju četiri oblika manifestacije decizionističkoga modela. Pojašnjava se fenomen legitimacije izvaninstitucionalnoga odlučivanja te zanemarivanja uloge zakonodavnih tijela koje se u decizionističkoj matrici smatraju \"pričaonicama\" bez stvarne moći. Nadalje, objašnjava se povratna reakcija nacionalnih zajednica koje putem izbora ili drugim oblicima artikulacije javnoga mnijenja djeluju kao retroaktivni odobravatelji vlastitih etnopolitika. Zatim se analizira fenomen konvivijalnosti nacionalnih političkih elita koje se međusobno održavaju na životu i upotpunjuju na simboličkoj i djelatnoj razini. Iako u obliku političkih neprijatelja, jedne su drugima neophodne za održavanje u političkoj sferi. Naposljetku, pojašnjava se uloga međunarodne zajednice, ponajprije kroz instituciju visokoga predstavnika koji legitimira decizionistički model, a nerijetko i sam u njemu aktivno sudjeluje.","PeriodicalId":39082,"journal":{"name":"Anali Hrvatskog Politoloskog Drustva","volume":"18 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-04-22","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47012661","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Srž suvremenih bošnjačkih politika povijesti čine naracije o povijesti bosanskohercegovačkih muslimana, odnosno Bošnjaka kao povijesti genocidâ. One su usustavljene u „paradigmu o deset genocida“ koji su nad njima počinili europski kršćani, poglavito srpski i crnogorski pravoslavci te hrvatski katolici, od Bečkog rata s kraja 17. do rata u Bosni i Hercegovini s kraja 20. stoljeća. Prema toj paradigmi, Hrvati su počinili četiri velika genocida nad muslimanima, odnosno Bošnjacima. Te su naracije nacionalistički samoviktimizacijski mitovi koji se zasnivaju na ignoriranju historijskih činjenica i njihovih znanstvenih interpretacija. Iz politološke perspektive, posebno je pogubno ignoriranje znanstvenih pojmova i tipologija političkog nasilja i nasilnih sukoba te podvođenje gotovo svih vrsta zločina pod pojam genocida.
在现行的波斯尼亚历史政策中，波斯尼亚和黑塞哥维那穆斯林的历史，即波斯尼亚人作为genocid e的历史。他们是在17世纪末以来欧洲基督徒，主要是塞尔维亚和黑山立法者以及克罗地亚天主教徒对他们犯下的“十大种族灭绝模式”中建立起来的。20世纪末的波斯尼亚和黑塞哥维那战争几个世纪以来。Prema toj paradigmi，Hrvati su počiniličetiri velika genocida和muslimanima，odnosno Bošnjacima。这是一代又一代基于忽视历史事实及其科学解释的民族主义自我庇护神话。从政治角度来看，忽视科学概念和类型的政治暴力和暴力冲突，犯下几乎所有被称为种族灭绝的罪行，是特别严重的。
{"title":"Bošnjačke politike povijesti","authors":"Mirjana Kasapović","doi":"10.20901/AN.18.04","DOIUrl":"https://doi.org/10.20901/AN.18.04","url":null,"abstract":"Srž suvremenih bošnjačkih politika povijesti čine naracije o povijesti bosanskohercegovačkih muslimana, odnosno Bošnjaka kao povijesti genocidâ. One su usustavljene u „paradigmu o deset genocida“ koji su nad njima počinili europski kršćani, poglavito srpski i crnogorski pravoslavci te hrvatski katolici, od Bečkog rata s kraja 17. do rata u Bosni i Hercegovini s kraja 20. stoljeća. Prema toj paradigmi, Hrvati su počinili četiri velika genocida nad muslimanima, odnosno Bošnjacima. Te su naracije nacionalistički samoviktimizacijski mitovi koji se zasnivaju na ignoriranju historijskih činjenica i njihovih znanstvenih interpretacija. Iz politološke perspektive, posebno je pogubno ignoriranje znanstvenih pojmova i tipologija političkog nasilja i nasilnih sukoba te podvođenje gotovo svih vrsta zločina pod pojam genocida.","PeriodicalId":39082,"journal":{"name":"Anali Hrvatskog Politoloskog Drustva","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-04-22","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47689185","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
The author argues there is no such thing as a "normal democracy", and that the decision made by the European Court of Human Rights in Sejdić-Finci case does not pay enough respect to consociational democracy as one of the legitimate forms of democracy. As human rights have to be balanced against one another, they also have to be balanced against other values, including peace and stability. As the practical solution in the election of the three-person collective Presidency in Bosnia and Herzegovina, the author suggests three separate electoral colleges in the three territorial districts that would settle the tension between the politically viable power-sharing arrangements and the demand to respect human rights. The author concludes that more moral modesty is in place when foreign political advice in democratic constitutional design is issued for the divided societies.
{"title":"What is a Normal Democracy?","authors":"B. O’Leary","doi":"10.20901/an.18.01","DOIUrl":"https://doi.org/10.20901/an.18.01","url":null,"abstract":"The author argues there is no such thing as a \"normal democracy\", and that the decision made by the European Court of Human Rights in Sejdić-Finci case does not pay enough respect to consociational democracy as one of the legitimate forms of democracy. As human rights have to be balanced against one another, they also have to be balanced against other values, including peace and stability. As the practical solution in the election of the three-person collective Presidency in Bosnia and Herzegovina, the author suggests three separate electoral colleges in the three territorial districts that would settle the tension between the politically viable power-sharing arrangements and the demand to respect human rights. The author concludes that more moral modesty is in place when foreign political advice in democratic constitutional design is issued for the divided societies.","PeriodicalId":39082,"journal":{"name":"Anali Hrvatskog Politoloskog Drustva","volume":"18 1","pages":"1-4"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-04-22","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"67612251","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Cilj ovoga rada je identificirati političke, kulturne i društvene narative turskih serija koje imaju propagandnu ulogu. Analizom narativa obrađena su dva žanrovski različita turska serijala novijeg datuma – Sanjalica i 50 m2. Analiza narativa nadopunjena je komparativnim pristupom, odnosno dizajnom najrazličitijih sustava. Unatoč tome što oba serijala površinski prikazuju zapadne i sekularne vrijednosti, njihov dublji sloj otkriva gotovo identične političke, kulturne i društvene narative koje obilježavaju politička propaganda vladajuće stranke i reprodukcija konzervativne kulture u Turskoj. Iako rad potvrđuje propagandni sadržaj analiziranih serijala, ponajprije prema turskim gledateljima, zaključuje se kako je potrebno proširiti istraživanje na veći broj turskih serija. Jednako tako, analiza narativa govori nam koje poruke ti serijali šalju, no kako bi se mogla istražiti recepcija njihovih poruka kod turskih gledatelja potrebna su daljnja istraživanja koja se služe drugim metodološkim postupcima.
这项工作的目的是确定土耳其系列的政治、文化和社会性质，发挥宣传作用。分析了两个风格不同的土耳其新日期系列——Sanjalica和50m2。自然分析辅以比较方法，包括设计最多样化的系统。尽管这两个系列的表面都显示了西方和世俗价值观，但它们的深层揭示了与执政党的政治宣传和土耳其保守文化的再现几乎相同的政治、文化和社会性质。Iako rad potvrřuje propaganni sadržaj analiziranih serijala，ponajprije prema turskim gledateljima，zaključujee se kako je potrebno proširiti istraživanje na veći broj turskih serija。同样，自然分析告诉我们哪些信息被发送给你，但为了调查他们向土耳其观察员发送信息的配方，还需要在其他方法过程中进行进一步研究。
{"title":"Politički i društveno-kulturni narativi u turskim serijama","authors":"Borna Zgurić","doi":"10.20901/an.18.05","DOIUrl":"https://doi.org/10.20901/an.18.05","url":null,"abstract":"Cilj ovoga rada je identificirati političke, kulturne i društvene narative turskih serija koje imaju propagandnu ulogu. Analizom narativa obrađena su dva žanrovski različita turska serijala novijeg datuma – Sanjalica i 50 m2. Analiza narativa nadopunjena je komparativnim pristupom, odnosno dizajnom najrazličitijih sustava. Unatoč tome što oba serijala površinski prikazuju zapadne i sekularne vrijednosti, njihov dublji sloj otkriva gotovo identične političke, kulturne i društvene narative koje obilježavaju politička propaganda vladajuće stranke i reprodukcija konzervativne kulture u Turskoj. Iako rad potvrđuje propagandni sadržaj analiziranih serijala, ponajprije prema turskim gledateljima, zaključuje se kako je potrebno proširiti istraživanje na veći broj turskih serija. Jednako tako, analiza narativa govori nam koje poruke ti serijali šalju, no kako bi se mogla istražiti recepcija njihovih poruka kod turskih gledatelja potrebna su daljnja istraživanja koja se služe drugim metodološkim postupcima.","PeriodicalId":39082,"journal":{"name":"Anali Hrvatskog Politoloskog Drustva","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-04-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47291358","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Petnaest godina nakon Drugoga libanonskog rata – vođenoga 2006. između Države Izraela i Hezbolaha, militantne šijitske organizacije u Libanonu – analitičari su uglavnom jednodušni u ocjeni kako je Izrael u najmanju ruku doživio vojni neuspjeh u tome ratu. Premda danas s višegodišnjim odmakom ocjene ishoda rata nisu više toliko kategoričke i apsolutne, neki od čimbenika koji su utjecali na neuspješnost Izraelskih obrambenih snaga (DF) ipak su se pokazali relevantnima, a njihov odjek prepoznatljiv je i u aktualnoj izraelskoj vojnoj misli. Stoga je u ovome radu istraživački interes usmjeren na dosad nedovoljno proučavan aspekt Drugoga libanonskog rata – jezik. Pritom se tematizira terminologija koju su izraelske vojne snage rabile u ratnim operacijama protiv Hezbolaha. Prema izvješću izraelskoga povjerenstva ustrojenoga nakon završetka rata terminologija uvedena u vojne doktrine netom prije sukoba na više se mjesta izrijekom apostrofira kao jedna od determinanti izraelskoga vojnog neuspjeha. Istraživanjem primarnih izvora te sagledavanjem recentnih reevaluacija učinaka i ishoda rata osvjetljuju se razmjeri posljedica paušalnoga pristupa oblikovanju vojnojezične politike. Podrobnije se problematizira znanstvena težina koju terminologija nosi u jeziku svake struke, a posebice u vojno-obrambenim znanostima.
{"title":"Postmodernizam, jezična politika i ratovanje na Bliskome istoku","authors":"Dalibor Vrgoč","doi":"10.20901/an.18.06","DOIUrl":"https://doi.org/10.20901/an.18.06","url":null,"abstract":"Petnaest godina nakon Drugoga libanonskog rata – vođenoga 2006. između Države Izraela i Hezbolaha, militantne šijitske organizacije u Libanonu – analitičari su uglavnom jednodušni u ocjeni kako je Izrael u najmanju ruku doživio vojni neuspjeh u tome ratu. Premda danas s višegodišnjim odmakom ocjene ishoda rata nisu više toliko kategoričke i apsolutne, neki od čimbenika koji su utjecali na neuspješnost Izraelskih obrambenih snaga (DF) ipak su se pokazali relevantnima, a njihov odjek prepoznatljiv je i u aktualnoj izraelskoj vojnoj misli. Stoga je u ovome radu istraživački interes usmjeren na dosad nedovoljno proučavan aspekt Drugoga libanonskog rata – jezik. Pritom se tematizira terminologija koju su izraelske vojne snage rabile u ratnim operacijama protiv Hezbolaha. Prema izvješću izraelskoga povjerenstva ustrojenoga nakon završetka rata terminologija uvedena u vojne doktrine netom prije sukoba na više se mjesta izrijekom apostrofira kao jedna od determinanti izraelskoga vojnog neuspjeha. Istraživanjem primarnih izvora te sagledavanjem recentnih reevaluacija učinaka i ishoda rata osvjetljuju se razmjeri posljedica paušalnoga pristupa oblikovanju vojnojezične politike. Podrobnije se problematizira znanstvena težina koju terminologija nosi u jeziku svake struke, a posebice u vojno-obrambenim znanostima.","PeriodicalId":39082,"journal":{"name":"Anali Hrvatskog Politoloskog Drustva","volume":"80 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-04-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"67612493","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Konsocijacijska je demokracija nakon Drugog svjetskog rata postala učestao način za premošćivanje dubokih političkih podjela u vezi s nasilnim ili dugotrajnim sukobima u društvu. Vjerski su identiteti često bili u središtu konsocijacijskih mehanizama, pa su se funkcionalni politički poreci konsocijacijskim mehanizmima nastojali oblikovati podjelom vlasti između vjerskih skupina u društvu. Na Bliskom istoku su vjerski identiteti posebno značajni, a u vrijeme postsekularizma njihova važnost dodatno jača. Podjela vlasti na temelju vjerske pripadnosti može postati oblikom standardizacije državne ili regionalne vlasti te dovesti do perpetuiranja podjela i blokade društva. Ovaj članak u tom smislu kritizira učinke religijske konsocijacije u Libanonu. Nakon kratke komparacije sa slučajevima Iraka i Irana, autor u članku, koji uz politološku perspektivu obilježava i političkoteološka dimenzija, zagovara međureligijska vijeća kao mogući konstruktivni kanal izgradnje mira u vjerski podijeljenim društvima na Bliskom istoku.
{"title":"Međureligijska vijeća i izazovi vjerskih konsocijacija na Bliskom istoku","authors":"Vedran Obućina","doi":"10.20901/an.18.07","DOIUrl":"https://doi.org/10.20901/an.18.07","url":null,"abstract":"Konsocijacijska je demokracija nakon Drugog svjetskog rata postala učestao način za premošćivanje dubokih političkih podjela u vezi s nasilnim ili dugotrajnim sukobima u društvu. Vjerski su identiteti često bili u središtu konsocijacijskih mehanizama, pa su se funkcionalni politički poreci konsocijacijskim mehanizmima nastojali oblikovati podjelom vlasti između vjerskih skupina u društvu. Na Bliskom istoku su vjerski identiteti posebno značajni, a u vrijeme postsekularizma njihova važnost dodatno jača. Podjela vlasti na temelju vjerske pripadnosti može postati oblikom standardizacije državne ili regionalne vlasti te dovesti do perpetuiranja podjela i blokade društva. Ovaj članak u tom smislu kritizira učinke religijske konsocijacije u Libanonu. Nakon kratke komparacije sa slučajevima Iraka i Irana, autor u članku, koji uz politološku perspektivu obilježava i političkoteološka dimenzija, zagovara međureligijska vijeća kao mogući konstruktivni kanal izgradnje mira u vjerski podijeljenim društvima na Bliskom istoku.","PeriodicalId":39082,"journal":{"name":"Anali Hrvatskog Politoloskog Drustva","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2021-04-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"67612579","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Na temelju rezultata predizborne terenske ankete, autor istražuje strukturu društvenih rascjepa u Hrvatskoj u kontekstu parlamentarnih izbora 2020. Multinominalnom logističkom regresijom ispituje dosadašnje spoznaje o vrijednosnom rascjepu utemeljenu u religiji i identitetskom rascjepu utemeljenu na odnosu prema prošlosti, koji tvore kulturnu dimenziju stranačkog natjecanja. Testira se i moguća pojava novoga društvenog rascjepa ukorijenjenoga u razlikama u stavovima birača o ekonomskim pitanjima, kao i rascjepa vezana za pitanja suverenizma i zahtjeva za većom demokratskom participacijom. Istraživanje uvodi nove prediktorske ljestvice koje dosad nisu korištene u sličnim istraživanjima hrvatskih izbora. Evaluacija predloženoga regresijskog modela pokazala je kako su religioznost i odnos prema prošlosti ostali dominantni prediktori ponašanja birača u Hrvatskoj. Potvrđene su i značajne dobne razlike u ponašanju, pri čemu mlađi birači vjerojatnije podržavaju Domovinski pokret ili apstiniraju, a stariji birači vjerojatnije glasuju za koaliciju lijevog centra. Nalazi pokazuju kako se s porastom vrijednosti na ljestvici populizma smanjuje vjerojatnost glasovanja za HDZ. Zaključno se potvrđuju stabilnost vrijednosnoga i identitetskog rascjepa te značenje religije i prošlosti, ali se ne utvrđuje postojanje ekonomskoga rascjepa.
根据选举前实地调查的结果，作者探讨了2020年议会选举背景下克罗地亚的社会分离结构。近年来，人们对宗教中建立的价值分配和与过去建立的身份差距进行了多重名义逻辑回归研究，这创造了竞争的文化维度。测试是一个新的društvenog rascjepa ukorijenjenoga u razlikama u stavovima birača o ekonomskim pitanjima，kao i rascjeba vezana za pitanja suverenizma i zahtjeva za većom demokratscom参与者。该研究介绍了克罗地亚类似选举研究中尚未使用的新前辈。对所提出的回归模型的评估表明，宗教和与过去的关系是克罗地亚选举行为的其他主要组成部分。行为上的显著年龄差异已经得到证实，年轻选民可能支持或弃权全国运动，年长选民可能投票给左翼中间派联盟。调查结果表明，民粹主义水平的提高降低了HDZ投票的可能性。价值和身份差距的稳定性以及宗教和历史的意义是关键，但经济差距的存在尚未确定。
{"title":"Struktura rascjepa i parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2020. u doba pandemije","authors":"Višeslav Raos","doi":"10.20901/an.17.01","DOIUrl":"https://doi.org/10.20901/an.17.01","url":null,"abstract":"Na temelju rezultata predizborne terenske ankete, autor istražuje strukturu društvenih rascjepa u Hrvatskoj u kontekstu parlamentarnih izbora 2020. Multinominalnom logističkom regresijom ispituje dosadašnje spoznaje o vrijednosnom rascjepu utemeljenu u religiji i identitetskom rascjepu utemeljenu na odnosu prema prošlosti, koji tvore kulturnu dimenziju stranačkog natjecanja. Testira se i moguća pojava novoga društvenog rascjepa ukorijenjenoga u razlikama u stavovima birača o ekonomskim pitanjima, kao i rascjepa vezana za pitanja suverenizma i zahtjeva za većom demokratskom participacijom. Istraživanje uvodi nove prediktorske ljestvice koje dosad nisu korištene u sličnim istraživanjima hrvatskih izbora. Evaluacija predloženoga regresijskog modela pokazala je kako su religioznost i odnos prema prošlosti ostali dominantni prediktori ponašanja birača u Hrvatskoj. Potvrđene su i značajne dobne razlike u ponašanju, pri čemu mlađi birači vjerojatnije podržavaju Domovinski pokret ili apstiniraju, a stariji birači vjerojatnije glasuju za koaliciju lijevog centra. Nalazi pokazuju kako se s porastom vrijednosti na ljestvici populizma smanjuje vjerojatnost glasovanja za HDZ. Zaključno se potvrđuju stabilnost vrijednosnoga i identitetskog rascjepa te značenje religije i prošlosti, ali se ne utvrđuje postojanje ekonomskoga rascjepa.","PeriodicalId":39082,"journal":{"name":"Anali Hrvatskog Politoloskog Drustva","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-12-02","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"67611893","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
The authors use Rancière's theses on the ideological consensus in the social sciences, to confirm or refute ‘the end of transitology’ in Croatian political science. The research is based on articles published in the Croatian political science journal Politička misao in the three decades after the first multiparty elections in Croatia. The authors show that Croatian transitology is part of a comprehensive consensus on the complementarity of democracy and capitalism that emerged in 1989. The analysis of Croatian transitology, in the decade after the first multi-party elections, is based on Rancière's concept of (liberal) metapolitics. To explore the second decade of transitology, the authors use Rancièr’s concept of ‘consensual democracy’ which aspires to achieve identity between political form and the state of social relations. Croatian transitology of the second decade holds that the consolidation of democracy should be explained/supported by the introduction of 'non-political factors' such as the rule of law, civil society and democratic political culture. All these factors can be subsumed under Rancière's understanding of consensual democracy because they are intended to achieve the condition of identity. Although at present, transitology may seem obsolete, the article shows that (Croatian) transitology still lives a slightly different life by identifying various deviations and shortcomings in Croatian society. It achieves this by translating any deviation from the normative ideals of transition into a 'non-functional' or 'name of the problem' (Rancière), which then needs some predefined (reform) intervention. In this way we have teleological elements which reaffirm the desire for history to end in a universal formation made up of the unbreakable bond of democracy and
{"title":"Život tranzitologije u Hrvatskoj politologiji","authors":"Tonči Kursar, Ana Matan","doi":"10.20901/an.17.06","DOIUrl":"https://doi.org/10.20901/an.17.06","url":null,"abstract":"The authors use Rancière's theses on the ideological consensus in the social sciences, to confirm or refute ‘the end of transitology’ in Croatian political science. The research is based on articles published in the Croatian political science journal Politička misao in the three decades after the first multiparty elections in Croatia. The authors show that Croatian transitology is part of a comprehensive consensus on the complementarity of democracy and capitalism that emerged in 1989. The analysis of Croatian transitology, in the decade after the first multi-party elections, is based on Rancière's concept of (liberal) metapolitics. To explore the second decade of transitology, the authors use Rancièr’s concept of ‘consensual democracy’ which aspires to achieve identity between political form and the state of social relations. Croatian transitology of the second decade holds that the consolidation of democracy should be explained/supported by the introduction of 'non-political factors' such as the rule of law, civil society and democratic political culture. All these factors can be subsumed under Rancière's understanding of consensual democracy because they are intended to achieve the condition of identity. Although at present, transitology may seem obsolete, the article shows that (Croatian) transitology still lives a slightly different life by identifying various deviations and shortcomings in Croatian society. It achieves this by translating any deviation from the normative ideals of transition into a 'non-functional' or 'name of the problem' (Rancière), which then needs some predefined (reform) intervention. In this way we have teleological elements which reaffirm the desire for history to end in a universal formation made up of the unbreakable bond of democracy and","PeriodicalId":39082,"journal":{"name":"Anali Hrvatskog Politoloskog Drustva","volume":"17 1","pages":"123-145"},"PeriodicalIF":0.0,"publicationDate":"2020-12-02","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48521795","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
扫码关注我们
求助内容：
应助结果提醒方式：