Girard’s Reading of Camus’s The Stranger

U radu se prikazuje Girardovo tumačenja Camusova Stranca. Girard nastoji pokazati da je Camusov prvi roman napisan sa sasvim određenim ciljem: izazvati simpatiju prema običnom čovjeku i mržnju prema sustavu, »sucima«. Glavni lik, Mersault nije tek utjelovljenje apsurda, kako se obično misli, već odraz određenog autorova angažmana. Skrivena pozadina Stranca, prema Girardu, izlazi na vidjelo u Padu, trećem Camusovu romanu u kojem se pisac kritički osvrće na svoje dotadašnje stvaralaštvo i prepoznaje pristranost prijašnjih djela. U obliku alegorije Pad otkriva naličje Stranca, tj. dobro prikrivenu želju da se kao »sudac sudaca« bude iznad sviju, u poziciji moralne superiornosti. Girard smatra da se analizom narativnog toka Stranca upotpunjuju navedena zapažanja. Kritička analiza ukazuje na naracijsku nedosljednost u Strancu koja se najbolje ogleda u »nedužnom ubojstvu«. Ta osebujna zamisao ne može prikriti središnje proturječje radnje, odnosno ne uspijeva mirnog solipsista iz prvog dijela romana preobraziti u mučenika društva, iz drugog. Solipsizam Camusova junaka nadovezuje se na baštinu romantizma. Kao izdanak kasnog romantizma, Mersault nosi u sebi središnju proturječnost romantičkog junaka: unutarnju podijeljenost žudnje tj. istodobnu želju da se bude osamljen i društveno priznat. Prema Girardu, romantičarska ambivalentnost nalikuje neurotičnom i nezrelom ponašanju.