Cesarec's Kvaternik

Historiografski utemeljen i književnopovijesno relevantan, dramski tekst Augusta Cesarca Sin domovine (1940.) već uvodnom autorskom bilješkom upućuje na osobnu dramu Eugena Kvaternika koja se razvija u srazu njegova habitusa, ideala i društvenih i političkih okolnosti koje će ga voditi do realizacije „čina” u Rakovičkoj buni i tragičnoga kraja. Postavljajući Kvaternika uz bok idealistima i revolucionarima njegova doba, a u kontrastu prema oportunizmu i korumpiranosti vladajuće političke elite, ali i podupirućih društvenih struktura, Cesarec stvara tragičnu figuru povijesne ličnosti kojom se istovremeno osvrće na nasljeđe Francuske i obzore Oktobarske revolucije. U članku se njegov pristup predstavlja kao izraz generacijskoga i osobnoga angažmana koji se u književnoj povijesti nadovezuje na liniju promišljanja politike, pravednosti i otpora, granica opravdanoga nasilja, progresa i povijesnoga usuda koja se u hrvatskoj književnosti može pratiti od Mažuranića i Kranjčevića pa do generacije mladih i samoga Cesarca. Cesarčev Sin domovine u tom kontekstu funkcionira kao modernističko uobličenje drame istaknutoga pojedinca čiji je individualizam preduvjet svakoga kolektivnog napretka.