Znanstveno-tehnički dosezi Boškovićeva metafizičkog prirodoslovlja

U ovom se radu ističe i argumentira da je Boškovićeva prirodoznanstvena teorija toliko ukorijenjena u metafizici i njome prožeta da se može ustanoviti kako je posrijedi osobiti primjer oštroumnog, domišljenog i dalekosežnog metafizičkog prirodoslovlja. Kritički se osvrćući na neutemeljena osporavanja metafizike i višestoljetne pokušaje njezina nadvladavanja, autor pokazuje da je Bošković metafizičkim mišljenjem u 18. stoljeću dospio do svog pojma jedinstvene privlačno­odbojne sile te proniknuo u strukturu tvari, čime je anticipirao, uz ostalo, teoriju relativnosti i kvantnu fiziku. Premda se Bošković izdašno i uspješno služio kvantitativnim metodama pri rješavanju problemâ iz geodezije, astronomije, optike, građevinske statike, hidrotehnike itd. – najznačajniji dijelovi njegove prirodoznanstvene ostavštine, kojima se transponirao stoljeće ili dva ispred svojega vremena, podržani su geometrijskom intuicijom i provedeni poglavito kvalitativnom metodom, odnosno metafizičkom spekulacijom. Autor k tome objašnjava da se za nastanak i razvoj elektromagnetizma odlučujućim pokazalo opisivanje elektromagnetskih pojava s pomoću Boškovićeve jedinstvene sile i njegove teorije o građi tvari, što je u posve određenom smislu istaknuo ‘otac elektromagnetizma’ James Clerk Maxwell; a do tih prirodoznanstvenih ideja Bošković nije dospio utječući se egzaktnom znanstvenom pristupu, nego metafizički zasnovanom i vođenom ‘ispravnom razmišljanju’.