Glavni aspekti aktualnosti Nietzscheove kritike kulturalizma i naturalizma

Aktualnost misli Friedricha Nietzschea ogleda se u kritici masovne kulture, društva, države te znanstvenih metoda koje su kasnije imale značajan utjecaj na diskurs moderne. Masovna kultura temelj je moderne društvene realnosti kao snage dekadencije i nihilizma, koja unazađuje autentičnu, a stvara mediokritetsku kulturu. Nietzsche se protivi »kulturi« koja podrazumijeva transcendenciju i sublimaciju »prirode« u oblike »moralnih« ideala i poziva na prirodno življenje, bez štetnih kulturnih utjecaja koji su prepreka za vođenje zdravih ljudskih života. Ideja nihilizma, prisutna u kulturi, relevantna je za našu suvremenost jer se očituje kao gubitak osjećaja dubine ili značaja života sâmog koji je, kao i priroda, kaos, bez strukture i bez empirijskoga dokaza. Za razumijevanje znanstvene revolucije i njezinoga zapanjujuće razornog tempa u visokotehnološkim laboratorijima našega globalnog istraživačkog ekosistema, aktualna je Nietzscheova perspektiva koja demistificira znanost, u prvom redu pozitivizam i naturalizam, posvećenu nametanju istine temeljene na znanstveno verificiranom znanju. Znanstvena tumačenja i konstrukcije napori su da se ovlada prirodom i »humanizira« ju se, prilagodbom kaosa prirode našim antropomorfnim očekivanjima, potrebama i brigama, čineći tako kaotičnu prirodu predvidljivom. Radom se dokazuje da je Nietzscheova kritika kulturalizma i naturalizma utemeljena na viđenju života »posljednjega čovjeka« koji odbacuje kulturu samonadvladavanja i umanjuje strah od neizvjesnog i iznenadnog, te živi u okviru stvarnosti kakvu predočava znanstvena zajednica. U životu suvremenog čovjeka volja za životom samo se održava jer joj nedostaje volja za moć.