Bone and Wood

Abstract

Knjigu Mudrih izreka potpisuju dva despota, dva kralja. Prvi je veličanstveni Salomon, drugi je njegov oponašatelj Ezekija. Obojica su veliki izraelski kraljevi, ali s nerazmjerno raspoređenim dobrima. Kralj Salomon naslijedio je bogatstvo i velik teritorij svojeg oca Davida pa je tako na živoj kosti kraljevstva hranio zdravo mesoblagostanja, razvijajući mu prepoznatljivu i izraženu vanjsku formu. Za razliku odn njega, kralj Ezekija naslijedio je loše materijalno, društveno i duhovno stanje svojeg kraljevstva. Ta nekada kraljevska živa kost rasušila se poput spaljena drva pa su posljedično i sve Ezekijine reforme, koje je gorljivo provodio, samo pokušaj oživotvorenja dobrano obamrlih stanica kraljevstva. Upravo prema toj dvojici kraljeva i podijeljena je Knjiga Mudrih Izreka na Salomonov ciklus blagostanja ili prvi blok 1–24 i Ezekijin ciklus nemira ili drugi blok 25–30, a posljednje poglavlje 31 zajednički je zaključak je jednog i drugog ciklusa. Dok se u Salomonovu ciklusu kraljevstvo gradi, u Ezekijinu se razgrađuje, dok u prvom kralj sluša i prihvaća mudre pouke i opomene svojeg savjetodavstva, u drugom podliježe iskvarenim savjetima laskavaca. Tako je u prvom bloku kralj izrazito pozitivan, dok je u drugom krajnje negativan. U konačnici, savjetodavne opomene glavni su movens kralja u Knjizi Mudrih izreka jer dok se god njima vodi, kraljevstvo napreduje. Onoga časa kada ih stane odbacivati ili kategorički mijenjati lažnim savjetima, kraljevstvo propada. Stabilno i mirnodopsko stanje idealna je proplazma naprednog kraljevstva koje se itekako ogleda u prvom bloku Knjige Mudrih izreka 1–24, dok se u drugom bloku 25–30 uz bezboštvo kralja vezuju ne samo narušeni međuljudski odnosi nego i otvorene netrpeljivosti koje su gore od rata.