Differences in the Attitudes of Fourth Grade Pupils of the Elementary School According to the Teaching of Physical Education in Terms of Gender

Abstract

Uvod Fizičko vaspitanje je specifi čno vaspitno područje, koje doprinosi razvoju čovjeka u cjelini. To nije samo podsticanje rasta i razvoja, razvijanje tjelesnih sposobnosti i unapređenje zdravlja, već i znalačko korišćenje sistema fi zičkih vježbi, igara i sportova, kojima se utiče na cjelokupni razvoj čovjeka (Jovanović, 1998). Kao takvo, predstavlja veoma bitnu komponentu psiho-fi zičkog razvitka i zdravlja djeteta (Branković i Ilić, 2003). Iz navedenih razloga, nastavu fi zičkog vaspitanja je potrebno sprovoditi kvalitetno, artikulisano i sistematski. Za sprovođenje kvalitetne nastave neophodne su materijalni uslovi, kao i kompetentni nastavnici, koji bi trebalo da podstiču pozitivne stavove učenika prema nastavi fi zičkog vaspitanja. Stav je jedan od osnovnih pojmova za razumijevanje društvenog života, te jedan od osnovnih pojmova socijalne psihologije uopšte (Pennington, 1997). Da bi lakše odredili svoj odnos prema velikom broju različitih pojava, te adekvatno reagovali na njih, ljudi formiraju stavove. Naime, stavovi nam omogućavaju da steknemo fi ksirane standarde za svoje prosuđivanje i svoje postupke. Na taj način lakše ocjenjujemo i klasifi kujemo objekte i situacije što nam omogućava lakše i brže snalaženje i djelovanje. Stavovi predstavljaju trajnu tendenciju da se prema nekom objektu reaguje na određeni, pozitivan ili negativan način (Rot, 1983). Dakle, kako bi učenici imali normalan psiho-fi zički razvoj, neophodno je da razviju pozitivne stavove prema nastavi fi zičkog vaspitanja. Kad su u pitanju razlike u stavovima među polovima, prethodna istraživanja su pokazala da postoje razlike između dječaka i djevojčica prema nastavi fi zičkog vaspitanja i fi zičkog vježbanja uopšte (Đorđić, 2006; Rowland, 1999). Ovo upućuje na činjenicu da su djevojčice manje fi zičke aktivne. Takođe, brojna istraživanja pokazuju da fi zičko vaspitanje može biti pogodno za podsticanje rodnih stereotipa i da nastavna praksa ne izlazi u susret specifi čnim potrebama i afi nitetima djevojčica (Đorđić i Tumin, 2008). Tako, dječaci mlađeg školskog uzrasta se više bave fudbalom ili nekim drugim sportom koji su zastupljeniji u nastavi fi zičkog vaspitanja, dok djevojčice biraju plesove ili neke elementarne igre koje su manje aktivne i manje zastupljene u nastavi. Cilj našeg istraživanja je upravo ispitati stavove učenika 4. razreda osnovne škole prema nastavi fi zičkog vaspitanja, kako bi utvrdili da li postoje razlike u stavovima s obzirom na pol. Abstract