Analiza legislative sustava domovinske sigurnosti i sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske – značenje i međusobni odnosi te usporedbe s rješenjima u SAD-u

Abstract

Autori u radu raspravljaju o konceptu ili sustavu domovinske sigurnosti koji je uveden u Hrvatskoj 2017. Zakonom o sustavu domovinske sigurnosti, čime je implementiran pristup iz Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, donesene nešto prije iste godine. Autori zaključuju da je takav koncept najvjerojatnije inspiriran istoimenim konceptom u SAD-u, koji je ustanovljen nakon terorističkih napada 2001., a na temelju rezultata analiza koje su upozoravale na slabosti kada je riječ o pitanjima međuinstitucionalne suradnje i razmjene informacija u protuterorističke svrhe. Bit američkog sustava domovinske sigurnosti jest u uspostavljanju jedinstvenog i sveobuhvatnog pristupa u suprotstavljanju terorizmu, kao i u odgovoru na prirodnei ljudskim faktorom izazvane nesreće. Istoimeni sustav u Hrvatskoj nominalno je određen znatno šire ili kao sustav namijenjen upravljanju svim važnim rizicima za nacionalnu sigurnost, no on se, zapravo, slično američkom, može također svesti na određene uloge u suprotstavljanju terorizmu te prirodnim i ljudskim djelovanjem izazvanim nesrećama ili katastrofama. U odnosu prema terorizmu, potrebno je ograničiti nadležnosti sustava domovinske sigurnosti u Hrvatskoj, naročito s obzirom na nadležnosti sigurnosno-obavještajnog sustava te drugih institucija poput policije, pri čemu je očito da je, kad je riječ o sustavu domovinske sigurnosti, naglasak na zaštiti kritične infrastrukture i koordinaciji jedinstvenog odgovora u kriznim situacijama.