Očuvanje autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti kao dopušteno ograničenje prava na slobodu izražavanja – hrvatska i konvencijska perspektiva

Abstract

Sloboda izražavanja, kao jedan od temelja demokratskog društva, spada u kvalificirano konvencijsko pravo koje je uvijek, kada su za to ispunjene pretpostavke, podložno ograničenjima. Jedno od dopuštenih ograničenja, odnosno legitimnih ciljeva taksativno navedenih u čl. 10. Konvencije, za ograničenje slobode izražavanja jest i očuvanje autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Također, Ustav Republike Hrvatske jamči slobodu izražavanja u čl. 38., dok čl. 16. propisuje dopuštena ograničenja sloboda iz Ustava, iako ne navodi posebno očuvanje autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Unatoč nevelikom broju predmeta u kojima se ispitivala dopuštenost ograničenja slobode izražavanja radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudačke vlasti, iste autorice smatraju ih značajnima te će se iz tog razloga prikazati slučajevi iz domaće prakse, i to na svim razinama sudovanja, kao i najznačajnije presude Europskog suda koje se bave upravo navedenim legitimnim ciljem kao dopuštenim ograničenjem slobode izražavanja. Autorice su spomenute slučajeve prikazale prvenstveno kroz dvije skupine predmeta: one u kojima su osobe koje su smatrale da im je povrijeđena sloboda izražavanja bili novinari, kao i one u kojima se radilo o odvjetnicima koji su provodili slobodu izražavanja u sudnici ili izvan nje.