{"title":"Neprihvatljivost artificijelnog izdvajanja socijalnih jamstava iz općeg koncepta ljudskih prava","authors":"Valentino Kuzelj, Antonija Petričušić","doi":"10.31141/zrpfs.2022.59.146.747","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U suvremenosti je neprihvatljivo pojednostavljeno lockeovsko shvaćanje ljudskih prava kao isključivo klasičnih liberalnih (građanskih i političkih) tzv. negativnih prava i sloboda. Naime, potrebno je osvijestiti kako obje (uvelike artificijelno razdvojene) kategorije ljudskih prava (građanska i politička te ekonomska i socijalna) imaju svoje porijeklo u istoj normativnoj osnovi: nepovredivom dostojanstvu i jamstvu autonomije ljudske osobe. Stoga tek njihovo integralno shvaćanje i ostvarenje može zajamčiti neometan razvoj i afirmaciju čovjekova dostojanstva u suvremenoj ustavnoj državi. Stoga je u hrvatskom i europskom kontekstu potrebno odbaciti isključivu posvećenost američkog Ustava i sudske prakse idealu negativnih sloboda te se zagledati u praksu indijskog Vrhovnog suda koji, nadilazeći tekstualna ograničenja pri interpretaciji socioekonomskih jamstava sadržanih u Ustavu Indije, pronalazi dublji smisao i organsku isprepletenost temeljnih (građanskih i političkih) prava i usmjeravajućih načela državne politike (socioekonomskih jamstava). Inspirirajući se indijskim iskustvom, ali na snažnijem ustavnom temelju (Ustav Republike Hrvatske ne dvoji o karakteru socijalnih i ekonomskih prava kao punokrvnih ljudskih prava) Ustavni sud Republike Hrvatske može osnažiti vlastitu jurisprudenciju socijalnih prava te pridonijeti izgradnji suvereniteta hrvatskoga Ustava.","PeriodicalId":32514,"journal":{"name":"Zbornik Radova Pravnog Fakulteta u Splitu","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-12-19","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Zbornik Radova Pravnog Fakulteta u Splitu","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.31141/zrpfs.2022.59.146.747","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
U suvremenosti je neprihvatljivo pojednostavljeno lockeovsko shvaćanje ljudskih prava kao isključivo klasičnih liberalnih (građanskih i političkih) tzv. negativnih prava i sloboda. Naime, potrebno je osvijestiti kako obje (uvelike artificijelno razdvojene) kategorije ljudskih prava (građanska i politička te ekonomska i socijalna) imaju svoje porijeklo u istoj normativnoj osnovi: nepovredivom dostojanstvu i jamstvu autonomije ljudske osobe. Stoga tek njihovo integralno shvaćanje i ostvarenje može zajamčiti neometan razvoj i afirmaciju čovjekova dostojanstva u suvremenoj ustavnoj državi. Stoga je u hrvatskom i europskom kontekstu potrebno odbaciti isključivu posvećenost američkog Ustava i sudske prakse idealu negativnih sloboda te se zagledati u praksu indijskog Vrhovnog suda koji, nadilazeći tekstualna ograničenja pri interpretaciji socioekonomskih jamstava sadržanih u Ustavu Indije, pronalazi dublji smisao i organsku isprepletenost temeljnih (građanskih i političkih) prava i usmjeravajućih načela državne politike (socioekonomskih jamstava). Inspirirajući se indijskim iskustvom, ali na snažnijem ustavnom temelju (Ustav Republike Hrvatske ne dvoji o karakteru socijalnih i ekonomskih prava kao punokrvnih ljudskih prava) Ustavni sud Republike Hrvatske može osnažiti vlastitu jurisprudenciju socijalnih prava te pridonijeti izgradnji suvereniteta hrvatskoga Ustava.