Insajderi ili autsajderi građanstva?

Abstract

U radu se analiziraju politike državljanstva i imigracije u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na etnifikaciju i marketizaciju građanstva koja se odvija u posljednja tri desetljeća. Studija polazi od koncepta građanstva kao "diferenciranog članstva" koji pretpostavlja da su beneficije članstva nejednako raspoređene među različitim subjektima građanstva neovisno o njihovom formalnom državljanskom statusu i često u suprotnosti s dominantnim nacionalnim mitologijama. Po modelu Rogersa Brubakera i njegovog koncepta "socijalnog zatvaranja", studije državljanstva u Hrvatskoj dosad su se bavile problematikom etniciteta i formalnog članstva. Pri tome, etnicitet se poima kao ključna kategorija koja pretpostavlja stjecanje državljanstva i građanskih prava. Nasuprot tome, slijedeći pristup Brigdet Anderson, u ovom radu na etničko državljanstvo gledam kao političku strategiju kojom se održava mit da sudjelovanje u naciji nosi jasne simboličke i materijalne koristi članstva. Ovaj rad nastojat će pokazati da procesi komodifikacije djeluju protiv logike etnonacionalizma pa se građanska prava rastaču u korist tržišta, a na štetu ciljanih socioekonomskih skupina unutar (etno)nacionalne većine i manjina. Socijalno građanstvo koje Brubaker i literatura "socijalnog zatvaranja" zanemaruju kritično je za razumijevanje građanstva kao koncepta i društvene prakse.