Rod i klasa u međuratnoj fotografiji: interdisciplinarni pogled

Abstract

U ovom će se radu, na korpusu fotografija reproduciranih na stranicama specijaliziranih časopisa posvećenih fotografiji koji su izlazili tijekom međuraća, razmotriti uobičajene prakse prikazivanja s problemskim fokusom na rodne i klasne pozicije fotografa i fotografiranog/fotografirane te na odnose društvenosti i moći. Interdisciplinarnim povezivanjem perspektiva, spoznaja i pristupa povijesti umjetnosti te etnologije i kulturne antropologije, ovim će se radom doprinijeti propitivanju „prirodnosti” rodnog i klasnoga mjesta u društvu. Iz cjeline fotografija objavljenih u fotografskim časopisima odabrane su onenjih oko 350 objavljenih između 1927. i 1941. na kojima je prikazan ljudski lik, a razmatranje podrazumijeva napuštanje klasičnoga interpretativnog aparata, estetskih vrednovanja i oslanjanja na uobičajene povijesnoumjetničke interpretacije tih i sličnih slika te se nije obraćala pažnja na stilske preferencije autora ni na formalne značajke fotografije. Metoda kojom se provodila analiza prikazanih likova i situacija oslanja se na analizu sadržaja, preciznije inventara slike, i to prema učestalosti pojavljivanja pojedinih motiva, a glavni aspekti prema kojima su razmatrane odabrane fotografije uključile su reprezentaciju prema zanimanju (profesiji kojom se bavi prikazani lik), prema načinu provođenja slobodnog vremena i prema emociji koju lik iskazuje, a uzeti su u obzir i predmeti koji ga okružuju, poza koju zauzima, radnja kojom je zaokupljen, prostor u kojem je smješten, dobna struktura i dr. Takva metoda rezultirala je kompleksnim razumijevanjem dominantnih prikazivačkih praksi i obrazaca, ali i pretpostavljenih društvenih asimetrija te nas dovela do spoznaja na koji način onovremene fotografije izražavaju, odražavaju, ohrabruju i perpetuiraju stereotipiziranje određenih društvenih skupina. Analizirani prikazi pokazuju da su na fotografijama neke uobičajene situacije ispuštane na račun drugih koje su pak forsirane. Na temelju tih znatnih asimetrija zaključujemo da slika društva koju nam pruža međuratna fotografija nije sušti odraz društva, već posljedica jednog određenog sustava vrijednosti, koji možemo obuhvatiti terminom građanski svjetonazor. Analiza reprezentacijskih obrazaca pokazala je kako su na fotografijama društvene skupine konstruirane po principu rodnih i klasnih binarnih opozicija, uvriježenih u građanskoj imaginaciji. Pa su tako opoziciji muško–žensko pridružene analogne opozicije pamet–ljepota, um–emocije, rad–odmor, ozbiljnost–zabava, duhovnost–erotičnost, dok opoziciju građanstvo–puk prate analogni pojmovi: mozak– trbuh, individualnost–društvenost, duhovnost–pobožnost. Fotografije time potvrđuju kako su žene u društvenom prostoru odvojene negativnim simboličkim koeficijentom od muškaraca, a jednako tako da je puk shvaćen kao negativna referentna točka građanskog načina života. Ovdje je riječ o uspostavljanju matrice predodžbi koje nisu povijesna istina, već konstrukt stvoren na mnijenju, a njihova učestalost i prisutnost u fotografiji i umjetnosti općenito pridonosi naturalizaciji rodnih i klasnih razlika te posljedičnom učvršćivanju i perpetuiranju društvenih asimetrija i nejednakosti.