Susreti svetoga Franje Asiškoga i fra Anđela Zvizdovića sa sultanima

Q2 Arts and Humanities Unity and Dialogue Pub Date : 2019-01-01 DOI:10.34291/edinost/74/02/babic

Mile Babíc

{"title":"Susreti svetoga Franje Asiškoga i fra Anđela Zvizdovića sa sultanima","authors":"Mile Babíc","doi":"10.34291/edinost/74/02/babic","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Susreti sv. Franje Asiškoga sa sultanom Malikom al-Kamilom 1219. u Egiptu (u gradu Damietti) za vrijeme Pete križarske vojne i fra Anđela Zvizdovića sa sultanom Mehmedom II. el-Fatihom (Osvajačem) u Bosni na polju Milodraž 1463. nakon pada Bosanskoga Kraljevstva označuju prijelaz iz paradigme nasilja u paradigmu nenasilja. To je susret dvojice nosilaca onodobne najveće svjetske moći s dvojicom franjevaca koji su nosioci najveće svjetske nemoći, tj. ljubavi kao samoponiznosti (kenosis). Vojna i svaka druga moć uvećavaju se tako što njezini nosioci stalno pobjeđuju svoje neprijatelje. To je logika neprijateljskoga pristupa onima koji se ne podređuju toj moći. Pobjeđivanjem moć stalno raste i tako sebe stalno uzvisuje. Moć može rasti samo ako pred sobom ima neprijatelja. Nemoć, tj. ljubav kao samoponiznost odnosi se prema svima kao prijateljima i tako samu sebe ponizuje. Ona se prema neprijateljima odnosi kao prema prijateljima. Tako ljubav kao samoponiznost može obratiti svaku vojnu i drugu moć, ali ne može obratiti (promijeniti) svetu moć, tj. moć koja samu sebe apsolutizira. Fra Anđeo Zvizdović ostaje vjeran evanđeoskoj logici sv. Franje Asiškoga, tj. logici dobrote i samoponiznosti, dakle, ostaje vjeran logičkoj formi (L. Wittgenstein) Evanđelja. Iz toga slijedi da su pobjednici i pobijeđeni jednako udaljeni od svoje slobode.","PeriodicalId":36962,"journal":{"name":"Unity and Dialogue","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2019-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Unity and Dialogue","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.34291/edinost/74/02/babic","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q2","JCRName":"Arts and Humanities","Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

Abstract

Susreti sv. Franje Asiškoga sa sultanom Malikom al-Kamilom 1219. u Egiptu (u gradu Damietti) za vrijeme Pete križarske vojne i fra Anđela Zvizdovića sa sultanom Mehmedom II. el-Fatihom (Osvajačem) u Bosni na polju Milodraž 1463. nakon pada Bosanskoga Kraljevstva označuju prijelaz iz paradigme nasilja u paradigmu nenasilja. To je susret dvojice nosilaca onodobne najveće svjetske moći s dvojicom franjevaca koji su nosioci najveće svjetske nemoći, tj. ljubavi kao samoponiznosti (kenosis). Vojna i svaka druga moć uvećavaju se tako što njezini nosioci stalno pobjeđuju svoje neprijatelje. To je logika neprijateljskoga pristupa onima koji se ne podređuju toj moći. Pobjeđivanjem moć stalno raste i tako sebe stalno uzvisuje. Moć može rasti samo ako pred sobom ima neprijatelja. Nemoć, tj. ljubav kao samoponiznost odnosi se prema svima kao prijateljima i tako samu sebe ponizuje. Ona se prema neprijateljima odnosi kao prema prijateljima. Tako ljubav kao samoponiznost može obratiti svaku vojnu i drugu moć, ali ne može obratiti (promijeniti) svetu moć, tj. moć koja samu sebe apsolutizira. Fra Anđeo Zvizdović ostaje vjeran evanđeoskoj logici sv. Franje Asiškoga, tj. logici dobrote i samoponiznosti, dakle, ostaje vjeran logičkoj formi (L. Wittgenstein) Evanđelja. Iz toga slijedi da su pobjednici i pobijeđeni jednako udaljeni od svoje slobode.

查看原文

微信好友朋友圈 QQ好友复制链接

本刊更多论文

Susreti svetoga Franje Asiškoga i fra AnŞela Zvizdovića sa sultanima

Susreti sv.Franje Asiškoga sa sultanom Malikom al-Kamilom 1219。在埃及（达米耶蒂）的皮特十字军和天使Zvizdovic与苏丹穆罕默德二世。埃尔法蒂霍姆在波斯尼亚的米兰地区1463年。波斯尼亚王国灭亡后，他们标志着从暴力范式向非暴力范式的转变。这是两位世界力量的承载者同时与两位世界最伟大力量的法国承载者相遇，即爱即自信（kenosis）。军队和其他所有力量都在通过其航母不断击败敌人而增长。这是敌人接近那些没有获得这种力量的人的逻辑。权力的胜利不断增长，因此它不断提升自己。只有有敌人在他面前，权力才能增长。爱不仅是对所有人的自我反对，也是对自己的羞辱。这是一个很好的例子。因此，作为自我意识的爱可以转向彼此的力量，但它不能转向世界的力量，即绝对化自己的力量。安杰洛·兹维兹多维奇仍然忠实于圣·弗朗索瓦·阿西斯科格的福音派逻辑，即善良和自我对立的逻辑，因此他仍然忠实于福音派的逻辑形式（L.Wittgenstein）。由此可见，胜利者离自由同样遥远。

本文章由计算机程序翻译，如有差异，请以英文原文为准。

求助全文

约1分钟内获得全文去求助

来源期刊