Groblje, grobovi i dvije crkve u Loboru

Abstract

U radu se raspravlja o grobovima oko predromaničke bazilike u Loboru, Majka Božja Gorska. Glavni je naglasak na grobovima vezanim uz vrijeme kada je ona već bila srušena. Nakon njenog rušenja počinje sukcesivno sahranjivanje mrtvih već po ruševini i njenoj unutrašnjosti. Prema arheološkim predmetima, sloj grobova iznad ruševine mogao bi se datirati kroz cijelo 11. stoljeće, a najkasnije do sredine 13. stoljeća. To je vrijeme kad se primjećuje određeno blagostanje, ali također praćenje trendova tada prisutnih diljem Panonske nizine i okolnih krajeva, a koje karakterizira relativno velik broj predmeta u grobovima, što je sve bilo manje prisutno u ranijem dobu kad se u grobove nije unosilo gotovo ništa. Dakle, vrijeme diskontinuiteta, kad je predromanička bazilika bila porušena, a još nije bila sagrađena kasnoromanička crkva, proteže se od prve trećine 11. do sredine 13. stoljeća. Gledajući kronološki, taj bi se diskontinuitet mogao povezati s događajima vezanim uz ponovni ulazak Svetoga Rimskog Carstva u vrijeme vladavine Otona III., u drugoj polovini 10. stoljeća u Panoniju, ili kad su Mađari teoretski prvi put zauzeli ove prostore južno od rijeke Drave, vjerojatno u doba ugarskog kralja Stjepana I., ili je možda riječ o vremenu nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira (nakon 1089.), kad su sjevernu Hrvatsku zauzeli Mađari. Najkasnije se taj diskontinuitet mogao zbiti tek u vrijeme mongolske provale 1242., ali takvo što bilo bi moguće samo ako se pojedinim tipovima predmeta produži vijek trajanja do 13. stoljeća.