Forms of Syntactic and Semantic Adaptation to the Newly Risen Informedness of Speakers in Conversations in the Croatian Language

IF 0.1 0 LANGUAGE & LINGUISTICS Rasprave Pub Date : 2022-01-01 DOI:10.31724/rihjj.48.2.4

Dario Marić

{"title":"Forms of Syntactic and Semantic Adaptation to the Newly Risen Informedness of Speakers in Conversations in the Croatian Language","authors":"Dario Marić","doi":"10.31724/rihjj.48.2.4","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Razgovornu upotrebu jezika odlikuju češće verbalne intervencije nego što je to slučaj u monološkim upotrebama jezika bilo da se vlastiti izričaji revidiraju, upotpunjuju, popraćuju primjerenim izričajima, bilo da se verbalno reagira na inicijalni izričaj sugovornika. Takvi česti zahvati rezultiraju mjestimično kraćim izričajima u razgovorima. Razmjerno česta su u razgovorima i značenjska pražnjenja početnih odnosno završnih dijelova izričaja i jezična pojednostavljivanja upotrebom manje specificiranih odnosnih elemenata. Jedan od razloga svih navedenih svojstvenosti razgovornog jezika je emergentnost postupka nastajanja obavijesti i posljedična potreba za povlačenjem novih verbalnih poteza u bilo kojem trenutku vlastitog govornog prinosa. Razlozi zasigurno leže i u jezičnom procesiranju koje nije trenutačno nego zahtijeva određeno vrijeme te u polaganju prava na preuzimanje uloge govornika svih sudionika u razgovoru koje doseže vrhunac neposredno nakon smisleno, jezično, djelatno i melodijski potpunih izričaja odnosno slijeda izričaja. Korpus ovog istraživanja predstavljaju radijske kontakt-emisije Hrvatskog radija emitirane u posljednjem desetljeću u trajanju od otprilike deset sati. Cilj istraživanja je izdvojiti sintaktičke i semantičke strukture svojstvene isključivo razgovornoj upotrebi hrvatskog jezika. Nakon preslušavanja razgovorā, njihova bilježenja te kvalitativne analize sekvencija u razgovorima izdvojene su: apokoinu konstrukcije, naknadni dodatci rečenici, samostojeće teme, drugi primjeri sintaktičke usitnjenosti razgovora, primjeri jezičnog pojednostavljivanja, primjeri pitanja „u zadnji tren” te primjeri semantičkog pražnjenja početnog odnosno završnog dijela izričaja.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"2 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1000,"publicationDate":"2022-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Rasprave","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.31724/rihjj.48.2.4","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"0","JCRName":"LANGUAGE & LINGUISTICS","Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

Abstract

Razgovornu upotrebu jezika odlikuju češće verbalne intervencije nego što je to slučaj u monološkim upotrebama jezika bilo da se vlastiti izričaji revidiraju, upotpunjuju, popraćuju primjerenim izričajima, bilo da se verbalno reagira na inicijalni izričaj sugovornika. Takvi česti zahvati rezultiraju mjestimično kraćim izričajima u razgovorima. Razmjerno česta su u razgovorima i značenjska pražnjenja početnih odnosno završnih dijelova izričaja i jezična pojednostavljivanja upotrebom manje specificiranih odnosnih elemenata. Jedan od razloga svih navedenih svojstvenosti razgovornog jezika je emergentnost postupka nastajanja obavijesti i posljedična potreba za povlačenjem novih verbalnih poteza u bilo kojem trenutku vlastitog govornog prinosa. Razlozi zasigurno leže i u jezičnom procesiranju koje nije trenutačno nego zahtijeva određeno vrijeme te u polaganju prava na preuzimanje uloge govornika svih sudionika u razgovoru koje doseže vrhunac neposredno nakon smisleno, jezično, djelatno i melodijski potpunih izričaja odnosno slijeda izričaja. Korpus ovog istraživanja predstavljaju radijske kontakt-emisije Hrvatskog radija emitirane u posljednjem desetljeću u trajanju od otprilike deset sati. Cilj istraživanja je izdvojiti sintaktičke i semantičke strukture svojstvene isključivo razgovornoj upotrebi hrvatskog jezika. Nakon preslušavanja razgovorā, njihova bilježenja te kvalitativne analize sekvencija u razgovorima izdvojene su: apokoinu konstrukcije, naknadni dodatci rečenici, samostojeće teme, drugi primjeri sintaktičke usitnjenosti razgovora, primjeri jezičnog pojednostavljivanja, primjeri pitanja „u zadnji tren” te primjeri semantičkog pražnjenja početnog odnosno završnog dijela izričaja.

查看原文