Crkva i njezina dosljednost poslanja

Abstract

U ovom radu pozornost je usmjerena na ono što se u sadašnjoj situaciji može prepoznati kao nalog što ga Bog daje Crkvi na izvršenje. Temi izlaganja pristupit ćemo na sljedeći način: Polazeći od toga naslov TPT‑a Crkva u svijetu krizâ i ljudske patnje sadrži sintagmu »u svijetu krizâ« (podrazumijeva dakle više kriza), u prvom dijelu izlaganja pod naslovom – Crkva u vremenima krizâ – analiziraju se neki vidovi krize zapadne civilizacije s kojima se Crkva i kršćani danas susreću. Ovdje se govori također o Crkvi koja je u krizi svoga temeljnoga smisla/poslanja te krizi praktične vjere (ortopraksije). U središnjem dijelu izlaganja, koji obuhvaća donekle i drugi dio naslova TPT‑a o »ljudskoj patnji«, Čovječanstvo je ranjivo i potrebno otkupljenja poslanje i zadaća Crkve vidi se u svjetlu teološke istine da je čovjek biće koje je potrebno otkupljenja. Kategorija otkupljenja označava osobno, društveno‑političko i globalno spasenje. Crkva je univerzalni sakrament spasenja/otkupljenja ne samo za katolike i kršćane nego i za sav svijet. Na tragu ekleziologije pape Franje ona je »Crkva izlaska«, koja ide kao »poljska bolnica « na sve periferije ranjenog čovječanstva i ljudske egzistencije. U trećem i zaključnom dijelu rada naslovljenom Kriza je prilika, za što? promišlja se na koji način Crkva može biti znak i sredstvo Božjeg spasenja u današnjem svijetu krizâ i ljudske patnje.