Apozicijska rečenica and Appositive Clause

Abstract

U ovome radu promatrane su apozicijske rečenice u hrvatskome i appositive clauses u engleskome kako bi se utvrdilo jesu li ta dva gramatička naziva istovrijednice. Pregledom hrvatskih gramatika uočava se da među kroatistima nema suglasnosti oko statusa apozicijske rečenice. U onim radovima u kojima je taj pojam obrađen (npr. Hudeček i Mihaljević 2017, Silić i Pranjković 2007), apozicijska rečenica definirana je kao zavisnosložena rečenica u kojoj se zavisna odnosna surečenica veže na imenicu ili imensku riječ kako bi dopunila njezino značenje. Naziv appositive clause koristi se pak u gramatikama engleskoga jezika dvoznačno. Quirk i dr. (1997) njime označavaju surečenicu koja je vezana na apstraktnu imenicu kako bi je preciznije odredila. Strukturno appositive clauses imenske su finitne ili nefinitne surečenice te mogu biti restriktivne i nerestriktivne. Drugi gramatičari, poput Aurana i Loocka (2011) ili de Vriesa (2006), naziv appositive relative clause upotrebljavaju za nerestriktivnu odnosnu surečenicu koja se veže na imenicu ili cijelu surečenicu kako bi prenijela dodatne obavijesti o njoj. Usporedbom rad dolazi do zaključka da apozicijska rečenica i appositive clause nisu istovrijednice, prvenstveno zbog toga što appositive clause nije vrsta rečenice, već surečenice. No, ne može se tvrditi ni da su apozicijska surečenicai appositive clause istovrijedne: apozicijske surečenice imaju širi raspon antecedenata od appositive clauses i isključivo su odnosne i nerestriktivne. Appositive relative clauses strukturno su i sadržajno bliže apozicijskim surečenicama te bi stoga taj naziv bio prihvatljiviji kao istovrijednica. Predlaže se da se u terminološke radove i baze uvrste natuknice za vrste surečenica u hrvatskome te da u natuknici za apozicijsku surečenicu kao engleska istovrijednica bude navedeno appositive relative clause. Zasebne natuknice za tipove surečenica omogućile bi ujedno točnije sparivanje hrvatskih i engleskih istovrijednica.