Bolonjska reforma sveučilišta i pitanje sreće u visokom obrazovanju

Abstract

Rad obrađuje neke od pozitivnih i negativnih aspekata Bolonjskog procesa pri čemu je istraživački akcenat stavljen na koncept sreće kod studenata. Kvantitativnom analizom sadržaja deset dokumenata koje su rezultat ministarskih konferencija za visoko obrazovanje u razdoblju od 2001. do 2020. godine ustvrdili smo kako Bolonjska reforma ne posvećuje izričit i direktan interes za koncept sreće i dobrobiti studenata. Štoviše, pojmovi sreća, sreća studen(a)ta i dobrobit studen(a)ta ne spominju se ni u jednom od tih dokumenata. Potrebito je da visokoobrazovne institucije omoguće studentima stjecanje profesionalnih i stručnih kompetencija i prikladno osposobljavanje za tržište rada, ali i da im se osiguraju prilike za osoban razvoj i za istraživanje i evaluiranje determinanti sretnog, smislenog i dobrog života. U tu svrhu rad elaborira neke od stavaka ključnih za ljudsku sreću, a koje su nedovoljno zastupljene u europskoj reformi visokog obrazovanja na štetu osobnog razvoja studenata. Rad je podijeljen u četiri djela. Prvi dio razlaže Bolonjsku deklaraciju i neke od ciljeva Bolonjskog procesa. Drugi dio analizira pozitivne i negativne aspekte Bolonjskog procesa. Treći dio provodi kvantitativnu analizu sadržaja deset dokumenata koji su rezultat ministarskih konferencija i istražuje koncept sreće i dobrobiti, dok četvrti dio na temelju etičke teorije objektivne istine razvija određena rješenja kako bi se sreći i dobrobiti studenata unutar visokog obrazovanja posvetila adekvatnija pozornost.