Antropološki pristup teologiji religija

Abstract

Jacques Dupuis i Henri de Lubac dvojica su isusovačkih teologa čija imena ne mogu biti preskočena u obrađivanju tema koje su povezane s teologijom religija. Premda su pripadali istom teološkom spektru inkluzivizma, nisu pripadali istoj teološkoj školi jer dok je Dupuis naglasak stavljao na prisutnost Krista u drugim religijama, de Lubac je u religijama vidio isključivo čežnju za Bogom koja svoje ispunjenje nalazi u kršćanskoj objavi. Unatoč razlikama između Dupuisa i de Lubaca, obojica su svoju teologiju religija gradila na antropološkim temeljima, točnije na Origenovoj duhovnoj antropologiji kojoj su međutim dali drukčije tumačenje. Dupuis je tako duhovno iskustvo čovjeka koji živi izvan kršćanske ekonomije spasenja promatrao kao način na koji Duh Božji dolazi do čovjeka omogućujući mu sudjelovanje u Božjoj istini i životu, a de Lubac je to isto iskustvo tumačio kao susret s dubinom vlastitog bića, sa slikom Božjom, koju svaki čovjek posjeduje, no ne i kao susret s Bogom. Dok Dupuis mistiku izvan kršćanstva smatra autentičnim načinom kako Bog ulazi u život ljudi, de Lubac smatra kako se izvan kršćanstva uglavnom može govoriti samo o naravnoj mistici, no ne i pravoj mistici. Dupuisova i de Lubacova teologija religija počivaju stoga na različitom viđenju odnosa milosti i naravi jer dok Dupuis veći naglasak stavlja na imanentnost Božjeg djelovanja, de Lubac je svoju pažnju više usmjerio na transcendentnost odnosa između Boga i čovjeka. Unatoč razlikama u vrednovanju duhovnog iskustva čovjeka koji živi izvan kršćanske ekonomije spasenja, teologije Jacquesa Dupuisa i Henrija de Lubaca važan su doprinos boljem razumijevanju načina kako Bog djeluje u čovjeku.