Hrvatski model djelomičnog umirovljenja – kritički osvrt

Mjera djelomičnog umirovljenja trebala bi biti koncipirana tako da motivira ljude da duže ostanu u svijetu rada i odgode svoje potpuno umirovljenje, kako bi se smanjio pritisak na mirovinski sustav i spriječio rast njegove rashodovne strane. Dakle, na individualnoj razini mjera bi trebala pridonijeti postupnom umirovljenju i većoj primjerenosti mirovina, a na sustavnoj razini poboljšanju održivosti mirovinskog sustava. Međutim, Hrvatska je uvela 2014. godine model djelomičnog umirovljenja s pravom na punu mirovinu, prvo samo za korisnike starosnih mirovina, a poslije je to pravo proširila i na korisnike prijevremenih starosnih i obiteljskih mirovina. U radu se, nakon kratkih teorijskih razmatranja i sažetih komparativnih usporedbi, analizira hrvatsko zakonsko uređenje i statistički podatci vezani za djelomično umirovljenje. Provedena analiza upućuje na to da hrvatski model ima nekoliko nepoželjnih učinaka: privlači ljude u mirovinu, dovodi do većeg opterećenja mirovinskog sustava, ne pridonosi povećanju mirovina te potencijalno uzrokuje distorzije na tržištu rada.