Stanje i perspektive laikata u postsinodskom vremenu – s posebnim osvrtom na vjeroučitelje laike

Rad je nastao u okviru proslave desete godišnjice objave Izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske kao odgovor na sinodske želje: da svaki član i župna zajednica Crkve đakovačke i srijemske postanu svjesniji vlastitoga identiteta; da Crkva đakovačka i srijemska svoje poslanje ostvari po mnoštvu različitih oblika suodgovornoga služenja svih krštenika; da Crkva đakovačka i srijemska otvori prostore suodgovornosti u svom krilu. U radu se na temelju rezultata ankete provedene među vjeroučiteljima laicima traga za odgovorima na pitanja: Koliko je Druga biskupijska sinoda zaživjela u svijesti i djelovanju vjeroučitelja laika? Kakav je današnji vjeroučiteljski potencijal s kojim Nadbiskupija raspolaže u perspektivi budućih pastoralnih programa? Kako bismo na temelju tih odgovora mogli izraditi inicijalni operativni okvir? Što je potrebno učiniti u narednih deset godina kako bi se dodatno doprinijelo ostvarenju željene sinodske obnove? U prvom dijelu rada predstavljeno je da biti vjeroučitelj jest prije svega životni poziv, a tek drugotno profesija. Međutim u drugom dijelu rada prikazuje se manjak dobro programirane i organizirane strukturne skrbi za njegovanje i rast toga poziva na području prihvaćanja sinodskih zahtjeva za obnovom pastorala, što je dovelo do toga da su Sinoda i njezini pastoralni zahtjevi ostali među velikim brojem vjeroučitelja neupoznata, a posljedično i neprihvaćena stvarnost. U trećem dijelu, a na tragu neupoznatosti i neprihvaćenosti sinodskih zahtjeva analizira se stanje konkretnih područja pastoralnoga interesa i pastoralnih aktivnosti vjeroučitelja i to posebno sljedeća područja: brak i obitelj, mediji, ekumenizam, kultura, socijalni nauk Crkve, intelektualci te stari/bolesni/invalidi. U četvrtom dijelu rada analizira se uključenost vjeroučitelja u rad triju vrsta struktura suodgovornosti, župna pastoralna vijeća, župne skupine i vjernička društva te konkretno volontersko zalaganje, njegova ograničenja i mogućnosti. Rad završava praktičnim preporukama koje trebaju Nadbiskupija, svećenici i laici (studenti teologije, nezaposleni teolozi i vjeroučitelji) ostvariti na području jačanja struktura suodgovornosti kako bi se dvadeseta godišnjica Sinode proslavila u pastoralno obnovljenom ozračju.