Prekid kontinuiteta radnje trajnog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja

Karakteristično protupravno stanje hotimičnog izbjegavanja obveze uzdržavanja druge osobe koje svojom radnjom stvori počinitelj kaznenog djela, može opstojati ovisno ili neovisno o njegovoj volji. Budući da je povreda dužnosti uzdržavanja trajno kazneno djelo, nameće se pitanje prekida li pravomoćna sudska odluka kaznenog suda kontinuitet neprava i je li moguće okorjelom povratniku ponovno suditi, bez povrede načela ne bis in idem. U radu je korištena metoda analize, deskriptivna za obilježja djela, a eksplikativna za poseban osvrt na ličnost počinitelja i utvrđivanje oblika privremenog prestanka neprava na strani počinitelja. Statističkom metodom u kombinaciji s metodom uzorka provedeno je specifično istraživanje konkretnih predmeta na usustavljenom uzorku punoljetnih počinitelja kaznenog djela nedozvoljene trgovine na području Republike Hrvatske. Rezultati istraživanja pokazuju da svršetak radnje uskrate izdvajanja sredstava za skrb o drugoj osobi različitoj od počinitelja kaznenog djela ne ovisi uvijek o njegovim postupcima, da osuda ne smije predstavljati temelj ili podstrek za daljnje kršenje obveze i da pravomoćna sudska presuda mora biti osnova zaključka da je dovršena radnja trajnog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja. Zaključno se utvrđuje da osuda za trajno kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja ne uključuje i daljnje održavanje protupravnog stanja prouzročenog propuštanjem zakonske obveze počinitelja da pribavlja nužna sredstva za život osobe o kojoj je dužan skrbiti.