Faculty Education of Sports Journalists in Montenegro and Serbia

Uvod U vremenu iščezavanja specijalizacije novinara na balkanskim prostorima, mada je pitanje i u kojoj su mjeri oni zaista bili u pravom smislu specijalizovani, jedino su sportski novinari opstali kao struka. „Novinar ne može s jednakom sposobnošću pratiti sva zbivanja i biti istodobno stručnjak za kulturu, sport, unutarnju politiku i zdravstvo. Kako bi se izbjeglo svaštarenje, specijalizacija novinara za određena područja u novinarstvu se primjenjuje još od 1830. godine“ (Vasilj, 2014). Teoretičar Marko Sapunar u posebne vrste novinarstva, osim sportskog, navodi: poslovno, vjersko, obrazovno i vojno (Sapunar, 2004). “U procesu dobre promocije su nezamjenljivi mediji, jer oni informišu, animiraju i na taj način rekreiraju javnost. Prikazujući sportske programe, sa nacionalnim ili međunarodnim sadržajem, postižu rekordnu gledanost i profi tiraju odmah ili kasnije” (Maros, 2015) Potreba za obrazovanim sportskim novinarima se na našim prostorima pojavila u posljednjih nekoliko godina. Poznata je činjenica da je sport fenomen koji privlači veliku pažnju. Miroslav Vasilj (2014) u svojoj knjizi „Sportsko novinarstvo“ ističe da sportsko novinarstvo ima poseban status zbog brojne publike i da teoretičari medija na ovim prostorima ne posvećuju puno pažnje ovoj vrsti novinarstva. On je ovu knjigu posvetio studentima novinarstva, odnosa s javnošću, komunikologije, ali i sportskim novinarima sa iskustvom. U svijetu, a posebno u Americi i Engleskoj, odavno postoje specijalizovani studijski programi i škole za obrazovanje sportskih novinara. U Americi sportsko novinarstvo uglavnom postoji kao poseban studijski program na fakultetima novinarstva. Studentima, koji žele da budu budući diplomirani sportski novinari, nudi se veliki izbor univerziteta, a neki od najpoznatijih su državni Univerzitet u Teksasu, Pensilvaniji, Indijani, Merilendu, Univerzitet Maršal i privatni Univerzitet Vebster. Abstract