Doprinos evangelizacije humanizaciji naših odnosa

Crkva je kroz stoljeća u mnogim područjima svoga djelovanja dala golem doprinos razvoju ljudskoga roda. Jedan od načina na koji je Crkva artikulirala i realizirala taj doprinos jest i evangelizacija. Cilj je ovoga članka da, nakon uvodnoga dijela, koji tek upućuje na važnost novoga antropološkoga pitanja kao konteksta iz kojega proizlazi potreba za evangelizacijom koja smjera humanizaciji, osvijetli važnost evangelizacije kao permanentne zadaće Crkve te da uputi na činjenicu da je objekt evangelizacije sve ono što je ljudsko te što se živi u određenoj kulturi. U tome smislu evangelizacija se pokazuje i kao put humanizacije naših odnosa. Potom se ukazuje na izabrana konkretna područja koja je potrebno evangelizirati, a koja su se ukazala kao posljedica novonastalih kulturnih promjena, npr. ekonomija i transhumanistički projekt. Završni dio članka ističe pojedine konkretne doprinose evangelizacije humanizaciji naših odnosa, kao što su kultura suživota, kultura suosjećanja i solidarnosti, međukulturni dijalog i kultura gostoljubivosti. Na koncu članak upućuje na to da je referentna točka i horizont evangelizacije koja smjera humanizaciji naših odnosa Isus Krist, njegova osoba i djelovanje, a napose njegov stil života te način ophođenja s onima koje je susretao.