Hrvatsko-srpski odnosi u središtu proslave blagdana svetog Vlaha u Dubrovniku (1891-1914)

SAŽETAK: Dubrovački Srbi katolici na vrhuncu svoje političke moći, početkom 1900-tih, pokušali su srpski identitet ugraditi i u proslave blagdana zaštitnika Dubrovnika, svetog Vlaha. Kronologiju hrvatsko-srpskih odnosa i ideološkopolitičke utjecaje na svečanosti dana nebeskog zaštitnika Dubrovnika pratimo od 1892. do 1914. kroz napise u gradskim političkim novinama Crvena Hrvatska (1891-1914) i Dubrovnik (1892-1914), a od 1905. i u pravaškoj Pravoj Crvenoj Hrvatskoj (1905-1918). U ovom radu izdvajaju se dva ključna razdoblja. U onome do 1899, kada je na vlasti bila srpsko-autonomaška koalicija, Srbi Dubrovčani pozivali su se na tradiciju i ostavštinu Dubrovačke Republike, koja je prema njihovoj interpretaciji bila srpska, a slijedom takvih teza pokušali su i Festi sv. Vlaha nametnuti srpski idiom. Drugo razdoblje je od 1905. godine, kada se Hrvati zalažu za slogu sa Srbima u Dalmaciji. Dubrovnik je imao poseban značaj za provedbu novog političkog pravca pa se za vrijeme obilježavanja blagdana sv. Vlaha 1906. na dubrovačkoj Općini, prvi put u povijesti grada, postavlja srpska zastava. Odlukom općinskog vijeća iz 1906. ukida se tradicionalni izbor svjetovnih priređivača Feste svetog Vlaha, čime organizacija pada pod potpunu političku kontrolu.