»Srdili ste Jahvu.« (Pnz 9, 22)

Člankom se želi pokazati da je biblijski govor o Božjoj srdžbi konstitutivan za istinsku kršćansku sliku o Bogu i da se takav govor ne smije zanemariti, jer je sastavni dio kršćanske vjere. Rad upozorava na to da obilni biblijski zapisi o božanskoj srdžbi otkrivaju Boga koji je zahtjevan Bog – i to radi nas i našega spasenja – te da Božja srdžba ne isključuje Božju ljubav i milosrđe, nego upravo iz njih proizlazi kao radikalni način njihova iskazivanja i poziva na obraćenje. Članak je podijeljen u četiri dijela. U prvom se dijelu prikazuju suvremeni konteksti zbog kojih govor o Božjoj srdžbi postaje neprihvatljiv. Potom se dva poglavlja bave sintezom biblijskoga govora o Bogu, uz uvodne naznake o razlikovanju božanske i ljudske srdžbe. U trećem dijelu izvode se teološki zaključci biblijskoga nauka o Božjoj srdžbi, pri čemu postaje razvidno da se Bog srdi na čovjeka jer je njegov stvoritelj, jer postoji grijeh, jer Bog nije ravnodušan spram čovjekova stanja, jer želi dijalog s čovjekom i ne čeka da čovjek sam spozna grijeh. U konačnici, Bog se srdi na čovjeka grješnika i na narod jer je milosrdan.