Prikaz knjige: Saccoccio, A.; Porcelli, S. (ur.), “Codice civile cinese e sistema giuridico romanistico”, Mucchi editore, Modena, 2021.

Ugledna talijanska izdavačka kuća Mucchi iz Modene u rujnu 2021. godine, pod uredničkom palicom Antonija Saccoccija, redovitog profesora Sveučilišta La Sapienza u Rimu, i Stefana Porcellija, višeg istraživača Sveučilišta u Bresciji, objavila je znanstvenu monografiju pod nazivom Kineski građanski zakonik i rimski pravni sustav (Codice civile cinese e sistema giuridico romanistico). Riječ je o monografiji za kojom se, očekivano, javio veliki interes u romanističkim krugovima, ali i među širom zainteresiranom pravničkom javnošću. Naime, 1. siječnja 2021. godine u Narodnoj Republici Kini, najmnogoljudnijoj i jednoj od ekonomski najsnažnijih zemalja svijeta, stupio je na snagu novi Građanski zakonik (Codex iuris civilis sinicus, dalje: Zakonik), koji je 28. svibnja 2020. godine usvojio Državni narodni kongres Kine. Težnja za uređenjem pravnog sustava, poštujući princip vladavine prava u Kini, prisutna je posljednjih nekoliko desetljeća. U segmentu privatnog prava bili su prisutni veliki napori i različiti iskoraci u cilju uređenja mnogih pitanja značajnih za kinesko društvo u cjelini. Došlo je do usvajanja Zakona o dioničkim društvima, Zakona o ugovorima, Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima itd. Pravni znanstvenici koji su pratili te izmjene, poput jednog od urednika predmetne monografije, Stefana Porcellija, ocijenili su kako su revizije ovih zakona bile prilično značajne i temeljite te su se ticale mnogih segmenata duboko vezanih s istinskim potrebama kineskog društva. Donošenje svih tih zakona te kontinuirani rad na modifikacijama unutar pravnog poretka dodijelio je novim zakonima središnju ulogu u kineskom društvu. Iako su nedvojbeno reformski procesi doprinosili jačanju vladavine prava, nastojeći uspostaviti vertikalni niz između kineske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, sve se izvjesnijom činila nužnost kodificiranja prava. Prijedlozi za izradu Zakonika spominjali su se još prije 20-ak godina, ali zauzet je opći stav kako društvo, ako se savinjistički izrazimo, još uvijek nije zrelo za cjelovitu reformu. I tako, nastavljen je niz donošenja novih zakona, što je zbog velike količine propisa uzrokovalo nužnost sustavnog usklađivanja kako bi se ti propisi mogli razumjeti i primijeniti. Zbog svega navedenog u listopadu 2014. godine Središnji odbor Komunističke partije Kine izrazio je želju da se izradi Nacrt građanskog zakonika za Narodnu Republiku Kinu. Radovi na izradi kodifikacije napredovali su velikom brzinom, a u tom procesu došlo je do snažne, u prvom redu akademske, suradnje kineskih i talijanskih pravnika. Na tom tragu rimsko pravo i moderne građanske kodifikacije, osobito talijanski Codice civile, poslužili su kao izvrsni modeli iz kojih se crpila pravnička inspiracija, a sve kako bi se, poštujući pravila o pravnoj transplantaciji, instituti i koncepti na adekvatan način inkorporirali u kinesku pravnu kulturu i omogućili joj daljnji gospodarski rast i razvoj, što je nedvojbeno u korelaciji s osiguranjem pravne sigurnosti. Zakonikom je postavljen cilj osiguravanja pravde kroz reguliranje građanskih, trgovačkih, a jednim dijelom i radnih odnosa, kroz sustavno pružanje jasnog pravnog okvira onima koji posluju ili žele poslovati na području Kine. Kako su sami urednici naglasili u uvodnoj studiji, forma i koncepti predmetne kodifikacije pokazuju kako je kineski zakonodavac i tamošnja pravna znanost prilikom izrade kodifikacije nastojala postići dijalog s rimskim pravnim sustavom, odnosno pravničkim poukama izgrađivanim u rimskoj pravnoj tradiciji posljednjih tisućljeća. Zbog toga, kako bi se istinski razumjeli opsezi primjene i izvorna značenja koncepata primijenjenih u Zakoniku, nužno je, u cilju razumijevanja sadržaja, dobro poznavati te konstantno proučavati rimski pravni sustav i njegov unutarnji razvoj.