Bojana Vuković, Slađana Ćalasan, Andrea Vegar, Jelena Vidojević
{"title":"SPECIFIČNE TEŠKOĆE U UČENJU: DEFINICIJA, PREVALENCIJA I ETIOLOGIJA","authors":"Bojana Vuković, Slađana Ćalasan, Andrea Vegar, Jelena Vidojević","doi":"10.59519/mper4019","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Specifične teškoće u učenju (STU) predstavlja krovni termin, koji obuhvata određene kategorije u odnosu na specifični aspekt učenja koji je zahvaćen. Definicije specifičnih teškoća u učenju su se mijenjale tokom vremena, što za posledicu ima neusklađenost istraživačkih i zakonodavnih okvira. Međutim, prema novom priručniku Američke psihijatrijske organizacije (DSM-5) koja daje široko prihvatljivu definiciju koja se sve više primjenjuje u istraživačkom radu, a prihvaćena je i od strane udruženja važnih za ostvarivanje prava osoba sa specifičnim teškoćama učenja u ovu kategoriju se ubrajaju disleksija, disgrafija, diskalkulija. STU se mogu dijagnostikovati ako je prisutna jedna teškoća u jednom domenu ili u sva tri uprkos konvencionalnom školovanju, urednom sluhu i vidu, normalnoj inteligenciji, adekvatnoj motivaciji i adekvatnim socio-kulturnim mogućnostima. Istraživači decenijama pokušavaju da daju adekvatnu definiciju, operacionalizuju dijagnostičke kriterijume, kako bi kreirali instrumente i istražili tačnu prevalenciju, te rasvjetlili etiološke faktore ovih teškoća. Sveobuhvatni model specifičnih teškoća u učenju mora uzeti u obzir oboje; izolovane poremećaje učenja, kao i komorbiditet između njih. Međutim, ipak specifične teškoće u učenju iako se mogu javiti zajedno, karakterišu različiti osnovni deficiti i zato svaki domen zahtjeva poseban pristup. S obzirom na to, cilj našeg rada je uraditi pregled dosadašnjih postignuća na ovom polju, kako bismo imali jasnu polaznu osnovu za dalji istraživački rad.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"45 3 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.59519/mper4019","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Specifične teškoće u učenju (STU) predstavlja krovni termin, koji obuhvata određene kategorije u odnosu na specifični aspekt učenja koji je zahvaćen. Definicije specifičnih teškoća u učenju su se mijenjale tokom vremena, što za posledicu ima neusklađenost istraživačkih i zakonodavnih okvira. Međutim, prema novom priručniku Američke psihijatrijske organizacije (DSM-5) koja daje široko prihvatljivu definiciju koja se sve više primjenjuje u istraživačkom radu, a prihvaćena je i od strane udruženja važnih za ostvarivanje prava osoba sa specifičnim teškoćama učenja u ovu kategoriju se ubrajaju disleksija, disgrafija, diskalkulija. STU se mogu dijagnostikovati ako je prisutna jedna teškoća u jednom domenu ili u sva tri uprkos konvencionalnom školovanju, urednom sluhu i vidu, normalnoj inteligenciji, adekvatnoj motivaciji i adekvatnim socio-kulturnim mogućnostima. Istraživači decenijama pokušavaju da daju adekvatnu definiciju, operacionalizuju dijagnostičke kriterijume, kako bi kreirali instrumente i istražili tačnu prevalenciju, te rasvjetlili etiološke faktore ovih teškoća. Sveobuhvatni model specifičnih teškoća u učenju mora uzeti u obzir oboje; izolovane poremećaje učenja, kao i komorbiditet između njih. Međutim, ipak specifične teškoće u učenju iako se mogu javiti zajedno, karakterišu različiti osnovni deficiti i zato svaki domen zahtjeva poseban pristup. S obzirom na to, cilj našeg rada je uraditi pregled dosadašnjih postignuća na ovom polju, kako bismo imali jasnu polaznu osnovu za dalji istraživački rad.