Slađana Ćalasan, Bojana Mastilo, Bojana Vuković, Ivan Zečević
{"title":"PRISTUPAČNOST USLUGA SPECIJALNIH EDUKATORA I REHABILITATORA ZA VRIJEME PANDEMIJE COVID-19 IZ PERSPEKTIVE RODITELJA","authors":"Slađana Ćalasan, Bojana Mastilo, Bojana Vuković, Ivan Zečević","doi":"10.59519/mper3006","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Jedan od problema sa kojima su se suočila djeca sa smetnjama u razvoju i njihovi roditelji tokom pandemije uzrokovane virusom Covid-19 bio je zatvaranje ustanova u okviru kojih su specijalni edukatori i rehabilitatori direktno pružali svoje usluge. Cilj rada je sagledavanje ovog problema iz perspektive roditelja djece sa smetnjama u razvoju. Istraživanje je provedeno on-line putem, upitnikom izrađenim u programu Google Forms. Upitnik je popunilo 115 informanata, 95 majki (87,2%), 13 očeva (11,9%) i 2 staratelja djece (1,8%). Uzorak je činilo 41 dijete uzrasta od rođenja do sedam godina (36,9%), 48 djece od sedam do 13 godina (43,2%), devetoro djece od 14 do 21 godine (8,1%) i 15 starijih od 21 godine (13,6%). Podaci su prikupljeni tokom februara i marta mjeseca 2021. godine. Rezultati naše deskriptivne studije pokazali su da je prije pandemije 88,1% djece sa smetnjama u razvoju bilo korisnik usluga specijalne edukacije i rehabilitacije, najčešće jedan do dva puta sedmično (56,4%), u trajanju od 30 do 60 minuta (68,6%). Kao glavni razlog nepružanja ovih usluga tokom pandemije COVID-19 roditelji navode zatvaranje ustanova i izricanje mjera izolacije djetetu (23,5%) ili terapeutu (20%). Nemogućnost pružanja usluga roditelji su najčešće prevazilazili radom sa djetetom po uputama terapeuta (61,9%) ili korišćenjem on-line platformi (teleterapija) (28,9%). Novi način korišćenja usluga većini roditelja nije oduzimao više vremena (64,2%), novčanih sredstava (77,8%) niti uticao na izvršavanje njihovih poslovnih obaveza (66,7%). Nemogućnost direktnog pružanja usluga specijalne edukacije i rehabilitacije prevaziđena je uvođenjem novih oblika podrške roditeljima u vidu njihovog savjetovanja za rad sa djecom po uputama terapeuta i kreiranjem on-line platformi (teleterapijom).","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"323 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2021-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.59519/mper3006","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Jedan od problema sa kojima su se suočila djeca sa smetnjama u razvoju i njihovi roditelji tokom pandemije uzrokovane virusom Covid-19 bio je zatvaranje ustanova u okviru kojih su specijalni edukatori i rehabilitatori direktno pružali svoje usluge. Cilj rada je sagledavanje ovog problema iz perspektive roditelja djece sa smetnjama u razvoju. Istraživanje je provedeno on-line putem, upitnikom izrađenim u programu Google Forms. Upitnik je popunilo 115 informanata, 95 majki (87,2%), 13 očeva (11,9%) i 2 staratelja djece (1,8%). Uzorak je činilo 41 dijete uzrasta od rođenja do sedam godina (36,9%), 48 djece od sedam do 13 godina (43,2%), devetoro djece od 14 do 21 godine (8,1%) i 15 starijih od 21 godine (13,6%). Podaci su prikupljeni tokom februara i marta mjeseca 2021. godine. Rezultati naše deskriptivne studije pokazali su da je prije pandemije 88,1% djece sa smetnjama u razvoju bilo korisnik usluga specijalne edukacije i rehabilitacije, najčešće jedan do dva puta sedmično (56,4%), u trajanju od 30 do 60 minuta (68,6%). Kao glavni razlog nepružanja ovih usluga tokom pandemije COVID-19 roditelji navode zatvaranje ustanova i izricanje mjera izolacije djetetu (23,5%) ili terapeutu (20%). Nemogućnost pružanja usluga roditelji su najčešće prevazilazili radom sa djetetom po uputama terapeuta (61,9%) ili korišćenjem on-line platformi (teleterapija) (28,9%). Novi način korišćenja usluga većini roditelja nije oduzimao više vremena (64,2%), novčanih sredstava (77,8%) niti uticao na izvršavanje njihovih poslovnih obaveza (66,7%). Nemogućnost direktnog pružanja usluga specijalne edukacije i rehabilitacije prevaziđena je uvođenjem novih oblika podrške roditeljima u vidu njihovog savjetovanja za rad sa djecom po uputama terapeuta i kreiranjem on-line platformi (teleterapijom).