{"title":"RANI RAZVOJ DETETA BRIGA/ZADATAK POJEDINCA ILI TIMA","authors":"Branka Kovačević Vukas, Suzana Utješanović","doi":"10.59519/mper4007","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Savremeni pristup u ranoj intervenciji podrazumeva koordinisan i interaktivan rad svih članova transdisciplinarnog tima kroz aktivno učešće stručnjaka i roditelja/staratelja. Samim tim ovaj model omogućava pružanje usluga koje su usmerene na dete i porodicu. Cilj ovog rada je da ukažemo na greške članova tima koje dovode do toga da usluge nisu koordinisane i integrisane, pa je otežano odgovoriti na potrebe dece sa razvojnim smetnjama i njihovih porodica što direktno utiče na kvalitet ranog razvoja deteta. Uzorkom je obuhvaćeno 100 ispitanika iz Srbije, 97% majki dece sa smetnjama u razvoju i 3% staratelja/usvojitelja. Podaci su prikupljeni tehnikom online anketiranja. Statističkom obradom podataka dobijeni rezultati su ukazali da od prve sumnje da nešto nije u redu sa detetom do javljanja stručnom licu najveći broj ispitanika 44% je čekao od mesec dana do 6 meseci, a čak 13% da je na javljanje čekalo i duže od 6 meseci. Za uspostavljanje dijagnoze bilo je neophodno čekati od mesec dana do 4,5 godine. Kao glavne razloge za zakasnelo javljanje defektologu, navode propuste stručnjaka, neznanje u kojim sve slučajevima defektolog može da pomogne kao i savete stručnjaka (dečiji psiholog, pedagog u vrtiću) „da sačekaju još neko vreme“. Kada je reč o greškama roditelja jedan od najznačajnijih podataka je da je čak 69% dece u prvih godinu dana imalo kontakt sa bilo kojim ekranom. Skoro 30% dece uzrasta od 1,5 godine do 3 godine konzumira isključivo mekanu pasiranu hranu. Rezultati istraživanja govore u prilog tome da je za najbolji tretman u programima specijalne edukacije i rehabilitacije, za decu uzrasta do 6 godina izuzetno važno umrežiti ustanove koje pružaju usluge iz oblasti zdravstva, vaspitanja, obrazovanja i socijalne zaštite. Obezbediti transdisciplanarni pristup, pružiti usluge u skaladu sa individualnim potrebama deteta, edukovati stručni kadar i vršiti evaluaciju usluga.","PeriodicalId":170318,"journal":{"name":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","volume":"70 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-08-15","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Multidisciplinarni Pristupi u Edukaciji i Rehabilitaciji","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.59519/mper4007","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Savremeni pristup u ranoj intervenciji podrazumeva koordinisan i interaktivan rad svih članova transdisciplinarnog tima kroz aktivno učešće stručnjaka i roditelja/staratelja. Samim tim ovaj model omogućava pružanje usluga koje su usmerene na dete i porodicu. Cilj ovog rada je da ukažemo na greške članova tima koje dovode do toga da usluge nisu koordinisane i integrisane, pa je otežano odgovoriti na potrebe dece sa razvojnim smetnjama i njihovih porodica što direktno utiče na kvalitet ranog razvoja deteta. Uzorkom je obuhvaćeno 100 ispitanika iz Srbije, 97% majki dece sa smetnjama u razvoju i 3% staratelja/usvojitelja. Podaci su prikupljeni tehnikom online anketiranja. Statističkom obradom podataka dobijeni rezultati su ukazali da od prve sumnje da nešto nije u redu sa detetom do javljanja stručnom licu najveći broj ispitanika 44% je čekao od mesec dana do 6 meseci, a čak 13% da je na javljanje čekalo i duže od 6 meseci. Za uspostavljanje dijagnoze bilo je neophodno čekati od mesec dana do 4,5 godine. Kao glavne razloge za zakasnelo javljanje defektologu, navode propuste stručnjaka, neznanje u kojim sve slučajevima defektolog može da pomogne kao i savete stručnjaka (dečiji psiholog, pedagog u vrtiću) „da sačekaju još neko vreme“. Kada je reč o greškama roditelja jedan od najznačajnijih podataka je da je čak 69% dece u prvih godinu dana imalo kontakt sa bilo kojim ekranom. Skoro 30% dece uzrasta od 1,5 godine do 3 godine konzumira isključivo mekanu pasiranu hranu. Rezultati istraživanja govore u prilog tome da je za najbolji tretman u programima specijalne edukacije i rehabilitacije, za decu uzrasta do 6 godina izuzetno važno umrežiti ustanove koje pružaju usluge iz oblasti zdravstva, vaspitanja, obrazovanja i socijalne zaštite. Obezbediti transdisciplanarni pristup, pružiti usluge u skaladu sa individualnim potrebama deteta, edukovati stručni kadar i vršiti evaluaciju usluga.