Neprestana povezanost i strah od propuštanja u svakodnevnim interakcijama mladih licem u lice

Abstract

U ovom eksplorativnom istraživanju provedenom u Zagrebu putem promatranja bez sudjelovanja i dubinskih intervjua nastojali su se otkriti učestalost, obrasci i motivi uporabe pametnih telefona za vrijeme druženja mladih pripadnika generacije Z (osobe rođene u periodu kasnih 90-ih godina 20. stoljeća i u prvom desetljeću 21. stoljeća) licem u lice, kako bi se istražila potreba za neprestanom povezanošću mladih i s time povezan strah od propuštanja. Rezultati istraživanja pokazuju da mladi za vrijeme druženja licem u lice pametne telefone koriste kako bi premostili pad intenziteta razgovora i generirali nove teme, s varijacijama u dinamici uporabe koja ovisi o veličini grupe i kvaliteti poznanstva članova. Dodatno, istraživanjem je otkriveno da su mladi neprestano povezani po navici – naročito oni koji se nalaze u ljubavnoj vezi. Neprestana je povezanost, u načelu, rezultat dosade i želje za zabavom, a takva povezanost može dovesti do stresa i straha od propuštanja. Taj se strah manifestira u situacijama kada mladi ostaju bez pametnog telefona zbog čega se osjećaju „odsječenima od svijeta“. Također, zbog visokih očekivanja neprestane komunikacijske prisutnosti mladi osjećaju pritisak za brzom komunikacijom, što generira stresne situacije.