Osobno očuvanje kvalitete života, zdravlja i radne sposobnosti medicinskih sestara

Abstract

SAŽETAK: Cilj rada je ispitati koji su najizrazitiji stresori u svakodnevnom radu medicinskih sestara/tehničara, kako djeluju na njihovo zdravlje, radnu sposobnost i kvalitetu života. Utvrđeno je postoji li razlika u rezultatima ispitivanja između zaposlenika dviju bolnica s obzirom na različitu problematiku kojom se bave. Na temelju rezultata predložene su mjere poboljšanja suočavanja sa stresom i mjere koje će pridonijeti očuvanju kvalitete života, osobnog zdravlja i radne sposobnosti. U istraživanje je bilo uključeno 93 medicinskih sestara/tehničara zaposlenih u Specijalnoj bolnici (SB); (N= 38) i na Klinici (K); (N= 55). Dragovoljno i anonimno ispitivanje provedeno je Upitnikom za procjenu utjecaja rada na zdravlje i radnu sposobnost. Podaci su uneseni u bazu podataka (Microsoft Excel for Windows), te je provedena deskriptivna statistička obrada. Razlike u kategorijskim varijablama analizirane su hi-kvadrat testom. P vrijednosti < 0,05 smatrane su značajnima. U analizi je korištena STATISTICA verzija 10.0 (www.statsoft.com) i provedena je korelacija WAI s odgovorima ispitanika iz Upitnika, pri čemu je korišten Spearmanov koeficijent korelacije. Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Između ispitivanih bolnica nema razlika u ispitivanoj skupini čimbenika koji se odnose na izazov, napredovanja i uključenost u rad organizacije (p> 0,05); natpolovična većina ih je nezadovoljna (52 %, odnosno 63 %). Svaki drugi ispitanik želio bi ponekad prekinuti sa svojim poslom (55 %, odnosno 58 %), petina ispitanika posao smatra obvezom i sve više odbojnim, te 62 % nema mogućnost napredovanja. Najbolje ocijenjen segment je suradnja s kolegama. U području kvalitete života i uravnoteženosti zamijećen je veliki broj djelomično zadovoljnih i nezadovoljnih trenutnom kvalitetom života (48 %). Niže vrijednosti WAI imaju snažnu povezanost s onima koji su nezadovoljni situacijom na poslu, kvalitetom života, lošijim svladavanjem zahtjeva na poslu, koji se osjećaju nezdravo i koji su izloženi većim zdravstvenim opterećenjima. Iako se radi o relativno malom uzorku ispitanika (N=38, odnosno N=55), dobivene rezultate treba promatrati kao pokazatelje izvora organizacijskih čimbenika stresa i kao takvih uporišta na kojima se mogu planirati interventne mjere. Predložene su mjere poboljšanja u suočavanju sa stresom, te mjere koje će pridonijeti očuvanju kvalitete života i radne sposobnosti. Interventne mjere trebalo bi temeljiti na dragocjenom čimbeniku izvrsne suradnje s kolegama na poslu koju navode ispitanici.