{"title":"Dva češka prijevoda\nMarulićeve Institucije iz 17.\nstoljeća","authors":"Martina Kramarić","doi":"10.34075/cs.57.2.3","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Marulićeva Institucija imala je snažan odjek u Češkoj te tako postoje čak dva prijevoda toga djela na češki jezik. Uz dosad poznati tiskani češki prijevod Marulićeva traktata De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, autora Šimona Lomnickoga iz Budče (Šimon Lomnický z Budče), pod naslovom Cesta do Nebe (1621.), u praškoj Sveučilišnoj knjižnici (sign. XVII. D. 14.) čuva se još jedan, rukopisni prijevod Institucije s naslovom Historiae aneb Kniha o ustanovení a řízení pobožného života. Za razliku od tiskanoga prijevoda, koji obuhvaća samo pet poglavlja toga Marulićeva djela, rukopisni je prijevod opširan i zapisan na 478 stranica neobjavljena rukopisa. Dodatna je razlika i u tome što je rukopisni prijevod dosta nepoznat i neistražen te o njemu ne postoje zapisi u bogatoj literaturi o Instituciji. U kataložnome opisu rukopisa za potrebe praške knjižnice, koji je 1906. sastavio Josef Truhlář, navodi se kako je riječ o prijevodu nepoznata autora i podrijetla. Prema podatcima navedenima na stranicama rukopisa prijevod je izrađivan u razdoblju od 1620. do 1622. godine, i to prema predlošku antverpenskoga latinskog izdanja iz 1593. godine te nekoga nenavedenog njemačkog prijevoda. Rukopisni prijevod nastao je u Starom Etinku (Altötting) u Bavarskoj. Razlika između tih dvaju prijevoda nije samo u njihovoj cijelosti nego i u porukama koje taj prijevod nosi. Šimon Lomnický iz Budče snažno je angažiran prevoditelj, koji svoj prijevod piše u jeku Tridesetogodišnjega rata i posvećuje ga jednomu od sudionika takozvane druge praške defenestracije Vilému Slavati, dok je anonimni rukopisni prevoditelj više usmjeren na općenite kršćanske i biblijske pouke te ne korespondinira s aktualnim društvenim zbivanjima.U radu ćemo ponuditi opis dosada nepoznatoga češkog rukopisnoga prijevoda, predstaviti njegov sadržaj te ga formalno usporediti s antverpenskim latinskim izdanjem Institucije, koje je 1593. tiskao Martinus Nutius. Nadalje ćemo usporediti i analizirati poruke koje prevoditelji tih dvaju prijevoda šalju svojim čitateljima. Nadamo se time pridonijeti istraživanju dosad nedovoljno zastupljene teme prijevoda Marulićevih djela na češki jezik.","PeriodicalId":53546,"journal":{"name":"Crkva u Svijetu","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-06-23","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Crkva u Svijetu","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.34075/cs.57.2.3","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q4","JCRName":"Arts and Humanities","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Marulićeva Institucija imala je snažan odjek u Češkoj te tako postoje čak dva prijevoda toga djela na češki jezik. Uz dosad poznati tiskani češki prijevod Marulićeva traktata De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, autora Šimona Lomnickoga iz Budče (Šimon Lomnický z Budče), pod naslovom Cesta do Nebe (1621.), u praškoj Sveučilišnoj knjižnici (sign. XVII. D. 14.) čuva se još jedan, rukopisni prijevod Institucije s naslovom Historiae aneb Kniha o ustanovení a řízení pobožného života. Za razliku od tiskanoga prijevoda, koji obuhvaća samo pet poglavlja toga Marulićeva djela, rukopisni je prijevod opširan i zapisan na 478 stranica neobjavljena rukopisa. Dodatna je razlika i u tome što je rukopisni prijevod dosta nepoznat i neistražen te o njemu ne postoje zapisi u bogatoj literaturi o Instituciji. U kataložnome opisu rukopisa za potrebe praške knjižnice, koji je 1906. sastavio Josef Truhlář, navodi se kako je riječ o prijevodu nepoznata autora i podrijetla. Prema podatcima navedenima na stranicama rukopisa prijevod je izrađivan u razdoblju od 1620. do 1622. godine, i to prema predlošku antverpenskoga latinskog izdanja iz 1593. godine te nekoga nenavedenog njemačkog prijevoda. Rukopisni prijevod nastao je u Starom Etinku (Altötting) u Bavarskoj. Razlika između tih dvaju prijevoda nije samo u njihovoj cijelosti nego i u porukama koje taj prijevod nosi. Šimon Lomnický iz Budče snažno je angažiran prevoditelj, koji svoj prijevod piše u jeku Tridesetogodišnjega rata i posvećuje ga jednomu od sudionika takozvane druge praške defenestracije Vilému Slavati, dok je anonimni rukopisni prevoditelj više usmjeren na općenite kršćanske i biblijske pouke te ne korespondinira s aktualnim društvenim zbivanjima.U radu ćemo ponuditi opis dosada nepoznatoga češkog rukopisnoga prijevoda, predstaviti njegov sadržaj te ga formalno usporediti s antverpenskim latinskim izdanjem Institucije, koje je 1593. tiskao Martinus Nutius. Nadalje ćemo usporediti i analizirati poruke koje prevoditelji tih dvaju prijevoda šalju svojim čitateljima. Nadamo se time pridonijeti istraživanju dosad nedovoljno zastupljene teme prijevoda Marulićevih djela na češki jezik.
Marulic的机构在捷克语中有一个强大的分支，所以甚至有两个捷克语的行动翻译。到目前为止，著名的捷克语翻译的De institute bene vivendi trata per example santorum，《布奇的西蒙·洛姆尼科加》（Shimon Lomnickýz Budch）的作者，标题为《塞斯塔到天堂》（1621年），保存在粉末大学图书馆（签名XVII.D.14）。该机构的手册翻译，标题为《历史》或《关于建立和管理神圣生命的书》。与只包含马鲁利奇作品五章的印刷翻译不同，手写翻译被扩展并写在478页上，没有打开的手稿。不同的是，人工翻译是相当未知和出乎意料的，在该研究所丰富的文献中也没有记录。1906年，为满足火药库的需要，对笔迹进行了目录描述。他创办了Josef Truhlář，说这是关于一个未知作者和来源的翻译。根据手写页上的数据，翻译是在1620年期间完成的。直到1622年。戈丁，我到prema predlošku antverpenskoga latinskog izdanja iz 1593。出人意料的德语翻译年份。少数翻译源于巴伐利亚州的阿尔特廷。两位译者的不同之处不仅在于整体，还在于译者所传达的信息。来自Budech的Shimon Lomnicky是一位强有力的翻译家，他将自己的翻译写成了一场三十年战争，并将其献给了威廉·斯拉瓦蒂所谓的“其他粉末辩护”的一位参与者，而一位匿名的笔迹翻译家则更专注于一般的基督教和圣经课程，与当前的社会事件不符。我们将对一种未知的捷克笔迹的剂量进行描述，介绍其内容，并将其与1593年权威机构的人类学拉丁版进行正式比较。由Martinus Nutius印刷。我们将进一步比较和分析译者向读者传递的信息。我们希望增加对马鲁利奇作品转移到捷克的研究，到目前为止还不够。
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
分享
求助内容：
应助结果提醒方式：
扫码关注我们
