Gradnja domobranske vojarne u kontekstu nacionalnih i modernizacijskih procesa u Dubrovniku potkraj 19. stoljeća

Rad najprije donosi sažetak faza nacionalne integracije u Hrvatskoj, a ove faze izlaže i na dubrovačkom primjeru, uzimajući u obzir sve njegove specifičnosti. Naglasak se stavlja na period 1890. – 1899. kad upravu nad dubrovačkom općinom preuzima koalicija srbokatolika i autonomaša koja u sklopu ideje o „novom Dubrovniku“ gradnju Domobranske vojarne u Gružu koju poduzima dubrovačka Općina nastoji prikazati kao jedan od vlastitih političkih uspjeha u smislu razvoja dubrovačkih potencijala. Stoga rad detaljno iznosi tijek i okolnosti njezine izgradnje. Ipak, promatrajući širi kontekst u kojemu se Dubrovnik kao grad tvrđava našao nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878., kad zbog vojnih i dijelom ekonomskih razloga postupno dolazi do snažnije integracije krajnjeg juga Dalmacije i ostatka Monarhije, postaje jasnije zašto srbokatolička opcija nije mogla imati trajnijeg uspjeha te zašto Dubrovnik i njegova okolica, zahvaljujući ujedno i radu dubrovačkih pravaša i narodnjaka, u potpunosti preuzimaju hrvatsku nacionalnointegracijsku matricu.