{"title":"费希特与康德先验概念中基本学习原则本质相同的独特方面","authors":"Saša Laketa","doi":"10.7251/sin2102005l","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U radu ćemo, vodeći se promišljanjima vezanim za pojedine aspekte samoreferentne prirode osnovnih principa saznanja koje zatičemo u Fihteovoj i Kantovoj transcendentalnoj koncepciji, pokušati pokazati da problem samoreferentnosti možemo iskoristiti i kao dobru polaznu poziciju za temeljnije promišljanje transcendentalne pozicije uopšte, ali i kao mjesto na kojemu se kritici pojedinih, samorazumljivih, polazišta tradicionalne, dokantovske, filozofije, može pristupiti na jedan drugačiji i efikasniji način. Nasuprot suspstancijalističkim filozofskim koncepcijama, koje su, bilo da polaze iz empirističkog bilo iz racionalističkog filozofskog okolišta, pretpostavljale zajedničko ontološko izvorište u kojemu je, sa manjom ili većom izvjesnošću, trebalo iznaći odgovore na najveći dio filozofskih zapitanosti, transcendentalisti tvrde da osnovni principi saznanja mogu da se iskažu kao principi samo u slučaju kada se njihova uporišna ili referenta tačka neupitno ispostavi kao bitno njihova, autonomna i neodvojiva, odlika i kada se datost predmeta saznanja ispostavi kao njihov konstitutivni/konstruktivni rezultat. Na tom tragu, pozabavićemo se problemom apofatičke prirode samoreferentnosti i sa njim bitno povezanim problemom praktičkog karaktera transcendentalnih principa saznanja, ali i pitanjem opravdanja teorijskosaznajne prednosti samoreferentnih principa. Posljednje pitanje pokušaćemo razriješiti pozivajući se na nekoliko osnovnih motiva koje možemo iznaći u Kantovoj kritici Hjumovog psihologizma.","PeriodicalId":34226,"journal":{"name":"Sineza","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2021-01-10","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":"{\"title\":\"Pojedini aspekti samoreferentne prirode osnovnih principa saznanja u Fihteovoj i Kantovoj transcendentalnoj koncepciji\",\"authors\":\"Saša Laketa\",\"doi\":\"10.7251/sin2102005l\",\"DOIUrl\":null,\"url\":null,\"abstract\":\"U radu ćemo, vodeći se promišljanjima vezanim za pojedine aspekte samoreferentne prirode osnovnih principa saznanja koje zatičemo u Fihteovoj i Kantovoj transcendentalnoj koncepciji, pokušati pokazati da problem samoreferentnosti možemo iskoristiti i kao dobru polaznu poziciju za temeljnije promišljanje transcendentalne pozicije uopšte, ali i kao mjesto na kojemu se kritici pojedinih, samorazumljivih, polazišta tradicionalne, dokantovske, filozofije, može pristupiti na jedan drugačiji i efikasniji način. Nasuprot suspstancijalističkim filozofskim koncepcijama, koje su, bilo da polaze iz empirističkog bilo iz racionalističkog filozofskog okolišta, pretpostavljale zajedničko ontološko izvorište u kojemu je, sa manjom ili većom izvjesnošću, trebalo iznaći odgovore na najveći dio filozofskih zapitanosti, transcendentalisti tvrde da osnovni principi saznanja mogu da se iskažu kao principi samo u slučaju kada se njihova uporišna ili referenta tačka neupitno ispostavi kao bitno njihova, autonomna i neodvojiva, odlika i kada se datost predmeta saznanja ispostavi kao njihov konstitutivni/konstruktivni rezultat. Na tom tragu, pozabavićemo se problemom apofatičke prirode samoreferentnosti i sa njim bitno povezanim problemom praktičkog karaktera transcendentalnih principa saznanja, ali i pitanjem opravdanja teorijskosaznajne prednosti samoreferentnih principa. Posljednje pitanje pokušaćemo razriješiti pozivajući se na nekoliko osnovnih motiva koje možemo iznaći u Kantovoj kritici Hjumovog psihologizma.\",\"PeriodicalId\":34226,\"journal\":{\"name\":\"Sineza\",\"volume\":\" \",\"pages\":\"\"},\"PeriodicalIF\":0.0000,\"publicationDate\":\"2021-01-10\",\"publicationTypes\":\"Journal Article\",\"fieldsOfStudy\":null,\"isOpenAccess\":false,\"openAccessPdf\":\"\",\"citationCount\":\"0\",\"resultStr\":null,\"platform\":\"Semanticscholar\",\"paperid\":null,\"PeriodicalName\":\"Sineza\",\"FirstCategoryId\":\"1085\",\"ListUrlMain\":\"https://doi.org/10.7251/sin2102005l\",\"RegionNum\":0,\"RegionCategory\":null,\"ArticlePicture\":[],\"TitleCN\":null,\"AbstractTextCN\":null,\"PMCID\":null,\"EPubDate\":\"\",\"PubModel\":\"\",\"JCR\":\"\",\"JCRName\":\"\",\"Score\":null,\"Total\":0}","platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Sineza","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.7251/sin2102005l","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
Pojedini aspekti samoreferentne prirode osnovnih principa saznanja u Fihteovoj i Kantovoj transcendentalnoj koncepciji
U radu ćemo, vodeći se promišljanjima vezanim za pojedine aspekte samoreferentne prirode osnovnih principa saznanja koje zatičemo u Fihteovoj i Kantovoj transcendentalnoj koncepciji, pokušati pokazati da problem samoreferentnosti možemo iskoristiti i kao dobru polaznu poziciju za temeljnije promišljanje transcendentalne pozicije uopšte, ali i kao mjesto na kojemu se kritici pojedinih, samorazumljivih, polazišta tradicionalne, dokantovske, filozofije, može pristupiti na jedan drugačiji i efikasniji način. Nasuprot suspstancijalističkim filozofskim koncepcijama, koje su, bilo da polaze iz empirističkog bilo iz racionalističkog filozofskog okolišta, pretpostavljale zajedničko ontološko izvorište u kojemu je, sa manjom ili većom izvjesnošću, trebalo iznaći odgovore na najveći dio filozofskih zapitanosti, transcendentalisti tvrde da osnovni principi saznanja mogu da se iskažu kao principi samo u slučaju kada se njihova uporišna ili referenta tačka neupitno ispostavi kao bitno njihova, autonomna i neodvojiva, odlika i kada se datost predmeta saznanja ispostavi kao njihov konstitutivni/konstruktivni rezultat. Na tom tragu, pozabavićemo se problemom apofatičke prirode samoreferentnosti i sa njim bitno povezanim problemom praktičkog karaktera transcendentalnih principa saznanja, ali i pitanjem opravdanja teorijskosaznajne prednosti samoreferentnih principa. Posljednje pitanje pokušaćemo razriješiti pozivajući se na nekoliko osnovnih motiva koje možemo iznaći u Kantovoj kritici Hjumovog psihologizma.