{"title":"Krajišnici u Austrijsko-sardinijskom ratu 1859. godine","authors":"J. Balić","doi":"10.22586/pp.v42i64.25053","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Tijekom pedesetih godina 19. stoljeća Austrijsko Carstvo u nekoliko je navrata mobiliziralo svoje vojne snage zbog prijetnji od izbijanja ratnih sukoba s Kraljevinom Pruskom, Osmanskim Carstvom i Ruskim Carstvom. Iako u tim slučajevima neželjeni rat nije izbio, u posljednjoj godini toga desetljeća sukob s Kraljevinom Sardinijom-Pijemont i njezinim saveznikom, Francuskim Carstvom, bio je neizbježan. Već ranije, 1848. i 1849. godine, austrijske su snage uspješno suzbile sardinijske pokušaje osvajanja lombardijskoga teritorija, ali ovoga puta bile su suočene s raznim problemima. Jedan od njih ticao se slaboga borbenog morala pojedinih skupina vojnika kao posljedice jačanja nacionalnih osjećaja. Te slabosti nastojali su iskoristiti politički emigranti Lajos Kossuth i Eugen Kvaternik, koji su se nadali da će ratni uspjesi saveznika potaknuti revolucije na mađarskim i hrvatskim područjima, što bi potencijalno moglo dovesti do stvaranja neovisnih država. U realizaciji tih planova važna je uloga bila namijenjena i krajišnicima, koji su prema idejama spomenutih revolucionara trebali pružiti vojnu potporu u slučaju iskrcavanja francuske vojske u Dalmaciji, a osim toga i popunjavati redove Kossuthove mađarske legije. S druge strane, austrijski vojni zapovjednici računali su na odanost i požrtvovnost krajišnika, koji su se iskazali desetljeće prije u borbama protiv revolucionarnih snaga. U središtu pozornosti ovoga rada upravo je uloga krajišnika u Austrijsko-sardinijskom ratu ili Drugom ratu za talijansko ujedinjenje. Iako je bio relativno kratkotrajan sukob, njegove posljedice bile su dalekosežne za budući položaj Austrijskoga Carstva među vodećim europskim silama i opstanak te multinacionalne državne tvorevine. Iskustvo rata dovelo je u pitanje i pouzdanost i neophodnost krajišnika kao vojnika u službi habsburških vladara, što se odrazilo i na razvoj događaja u povijesti Vojne krajine, poput razvojačenja i ukidanja te višestoljetne institucije, kao i ustanka u Rakovici 1871. godine.","PeriodicalId":52430,"journal":{"name":"Povijesni Prilozi","volume":"85 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2023-07-18","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Povijesni Prilozi","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.22586/pp.v42i64.25053","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q3","JCRName":"Arts and Humanities","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Tijekom pedesetih godina 19. stoljeća Austrijsko Carstvo u nekoliko je navrata mobiliziralo svoje vojne snage zbog prijetnji od izbijanja ratnih sukoba s Kraljevinom Pruskom, Osmanskim Carstvom i Ruskim Carstvom. Iako u tim slučajevima neželjeni rat nije izbio, u posljednjoj godini toga desetljeća sukob s Kraljevinom Sardinijom-Pijemont i njezinim saveznikom, Francuskim Carstvom, bio je neizbježan. Već ranije, 1848. i 1849. godine, austrijske su snage uspješno suzbile sardinijske pokušaje osvajanja lombardijskoga teritorija, ali ovoga puta bile su suočene s raznim problemima. Jedan od njih ticao se slaboga borbenog morala pojedinih skupina vojnika kao posljedice jačanja nacionalnih osjećaja. Te slabosti nastojali su iskoristiti politički emigranti Lajos Kossuth i Eugen Kvaternik, koji su se nadali da će ratni uspjesi saveznika potaknuti revolucije na mađarskim i hrvatskim područjima, što bi potencijalno moglo dovesti do stvaranja neovisnih država. U realizaciji tih planova važna je uloga bila namijenjena i krajišnicima, koji su prema idejama spomenutih revolucionara trebali pružiti vojnu potporu u slučaju iskrcavanja francuske vojske u Dalmaciji, a osim toga i popunjavati redove Kossuthove mađarske legije. S druge strane, austrijski vojni zapovjednici računali su na odanost i požrtvovnost krajišnika, koji su se iskazali desetljeće prije u borbama protiv revolucionarnih snaga. U središtu pozornosti ovoga rada upravo je uloga krajišnika u Austrijsko-sardinijskom ratu ili Drugom ratu za talijansko ujedinjenje. Iako je bio relativno kratkotrajan sukob, njegove posljedice bile su dalekosežne za budući položaj Austrijskoga Carstva među vodećim europskim silama i opstanak te multinacionalne državne tvorevine. Iskustvo rata dovelo je u pitanje i pouzdanost i neophodnost krajišnika kao vojnika u službi habsburških vladara, što se odrazilo i na razvoj događaja u povijesti Vojne krajine, poput razvojačenja i ukidanja te višestoljetne institucije, kao i ustanka u Rakovici 1871. godine.