{"title":"SRPSKI KAO NEMATERNJI JEZIK U REPUBLICI SRBIJI: U TEŽNJI KA ADITIVNOM BILINGVIZMU","authors":"Dušanka Zvekić-Dušanović, Jelena Redli","doi":"10.19090/mv.2021.12.31-50","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U Republici Srbiji nastava se, osim na srpskom kao većinskom jeziku, ostvaruje i na osam manjinskih jezika: albanskom, bosanskom, bugarskom, mađarskom, rumunskom, rusinskom, slovačkom i hrvatskom. Učenici koji celokupnu nastavu pohađaju na jednom od ovih jezika tokom osnovne i srednje škole uče i srpski jezik kao nematernji. Učenje većinskog jezika ima za cilj postizanje aditivne dvojezičnosti – funkcionalno ovladavanje srpskim jezikom radi uključivanja u širu društvenu zajednicu uz istovremeno očuvanje i negovanje maternjeg jezika. Ipak, nije zanemarljiv broj učenika koji ne ovladaju ni osnovnim nivoom upotrebe srpskog jezika, uprkos višegodišnjem učenju. Ovo je naročito primetno kod učenika mađarskog i albanskog maternjeg jezika. U radu se prikazuju nastojanja da se ova situacija prevaziđe putem unapređivanja nastave predmeta Srpski kao nematernji jezik.","PeriodicalId":33340,"journal":{"name":"Metodicki Vidici","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2021-12-03","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Metodicki Vidici","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.19090/mv.2021.12.31-50","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
U Republici Srbiji nastava se, osim na srpskom kao većinskom jeziku, ostvaruje i na osam manjinskih jezika: albanskom, bosanskom, bugarskom, mađarskom, rumunskom, rusinskom, slovačkom i hrvatskom. Učenici koji celokupnu nastavu pohađaju na jednom od ovih jezika tokom osnovne i srednje škole uče i srpski jezik kao nematernji. Učenje većinskog jezika ima za cilj postizanje aditivne dvojezičnosti – funkcionalno ovladavanje srpskim jezikom radi uključivanja u širu društvenu zajednicu uz istovremeno očuvanje i negovanje maternjeg jezika. Ipak, nije zanemarljiv broj učenika koji ne ovladaju ni osnovnim nivoom upotrebe srpskog jezika, uprkos višegodišnjem učenju. Ovo je naročito primetno kod učenika mađarskog i albanskog maternjeg jezika. U radu se prikazuju nastojanja da se ova situacija prevaziđe putem unapređivanja nastave predmeta Srpski kao nematernji jezik.