Običaji u nasljeđivanju u pelješkim oporukama u 18. i prvoj polovini 19. stoljeća

Abstract

Analizom oporuka iz zapadnoga, sjeverozapadnoga i središnjega dijela poluotoka Pelješca nastoji se pokazati kako je oporučitelj namjeravao očuvati cjelovitost imanja i osigurati opstanak i prosperitet obitelji. Različitosti običaja pri nasljeđivanju bilo je dosta. Način nasljeđivanja ovisio je i o tome kojom se gospodarskom djelatnošću bavio oporučitelj ili nasljednik, odnosno je li se radilo o pomorcima, trgovcima ili seljacima kmetovima. O tome je ovisila i forma oporuka, postojanje uvjeta ili povjerbe, ali i vrijeme početka odjeljivanja braće i razvrgnuća proširenih obitelji ili kućnih zadruga. Slabljenjem spona zadružnoga života i gospodarskim jačanjem u pomorskoj ili trgovačkoj djelatnosti, tijekom 19. stoljeća nestaje i potreba da domazet uzima ženino prezime jer kuća više ne nosi prezime. Najslabije se bolje financijsko stanje obitelji odrazilo na nasljeđivanje njezinih ženskih članova, kćeri, koje su i dalje kao nasljedni dio ili otpremninu dobivale miraz.