Građanstvo, gradske vlasti i javne kuće u gradu Zagrebu oko 1900. godine

Abstract

U radu se na temelju arhivskoga gradiva Državnoga arhiva u Zagrebu razmatra sukob između građana, gradskih vlasti i vlasnika javnih kuća u Zagrebu krajem 19. stoljeća. Gradsko poglavarstvo odlučuje 1898. sve javne kuće u gradu premjestiti na jednu lokaciju, iz donje u gornju Kožarsku. Industrijalizacijom, urbanizacijom i modernizacijom prostitucija postaje sve masovnija pojava u gradovima. Zbog toga je u Zagrebu, kao i u drugim europskim gradovima, prostitucija pravno regulirana reglementacijskim sustavom, odnosno javne su kuće dozvoljene, ali djeluju prema određenim zakonima i pravilnicima, a nadzire ih mjesno redarstvo. Smještajući zagrebačke javne kuće na jednu adresu, na rub grada, gradske vlasti lokalizirale su prostituciju u gradu i olakšale redarstveni nadzor. No za susjedstvo u gornjoj Kožarskoj to nije bio rubni dio grada. Građanstvo okolnih ulica prosvjedovalo je te tako štitilo svoje interese, prije svega obitelj i imovinu, i brinulo se za svoju reputaciju. Gradsko poglavarstvo nije pozitivno odgovaralo na građanske molbe, no ipak je odlučilo bolje urediti rad javnih kuća Bludilišnim pravilnikom (1899.). Između dviju suprotstavljenih strana, građana i vlasnika javnih kuća, zagrebačko poglavarstvo dalo je prednost javnim kućama, svojevrsnoj gospodarskoj aktivnosti dopuštenoj zakonom. Reglementacijskim sustavom javne kuće bile su dio grada i trebale su dobiti svoje mjesto makar na periferiji.