Od Like do Šleske

Abstract

Gotovo neprestano ratovanje koje se na europskom tlu odvijalo tijekom 18. stoljeća pružalo je brojne mogućnosti mladim i ambicioznim časnicima koji su svoje vojne usluge stavljali na raspolaganje raznim europskim vladarima. Kao izvrstan primjer toga trenda može poslužiti slučaj Gideona Ernsta baruna Laudona (1717. – 1790.), časnika koji je vojnu karijeru započeo u Ruskom Carstvu, a potom prešao u službu habsburških vladara, gdje je ostvario nebrojene uspjehe na bojnom polju i dosegnuo sam vrh vojne hijerarhije. Laudon se pridružio habsburškim vojnim snagama u vrijeme Rata za austrijsku baštinu (1740. – 1748.) kao član Trenckova Pandurskoga dobrovoljačkog zbora, prilikom čega se bolje upoznao s vojnim umijećem „maloga rata”. Stečeno iskustvo proširio je nakon završetka toga sukoba kad mu je dodijeljen časnički položaj u Vojnoj krajini. Koristeći se vojnim umijećem i ratnim vještinama krajišnika, Laudon je ostvario znatne uspjehe u prvim godinama Sedmogodišnjega rata (1756. – 1763.), čime je započeo njegov nagli uspon unutar habsburške vojne hijerarhije. U ovome radu razmatra se uloga krajišnika u Laudonovim vojnim pothvatima u spomenutom ratnom sukobu s ciljem utvrđivanja značenja te specifične skupine vojnika za Laudonov uspjeh na bojnom polju, kao i njihove važnosti u sklopu oružanih snaga Habsburške Monarhije.