Lektirom do empatije

Abstract

Uživljavanju se tijekom čovjekova života prilazi iz pozicije odgojnog ideala, a promatra se kao sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i mogućnost stavljanja sebe u njihove osjećaje. Obrazovni programi kojima je središnji cilj promicanje razvoja humanog ponašanja i uživljavanja sve više dobivaju na značaju u odgojno-obrazovnom procesu. Razlozi interesa za usvajanje vještine uživljavanja dolaze od razmišljanja da je ono temelj za pozitivan razvoj i mentalno zdravlje djece. Ranija istraživanja ukazuju na to da književnost može utjecati na uživljavanje djeteta ako se osoba emotivno unese u priču, ako čita o pojedincu koji je iste dobi i razmišlja što bi i sama učinila da se nađe u istoj situaciji. Rad ukazuje na mogućnosti slobodnog odabira naslova školske lektire uz vodstvo učitelja s ciljem obogaćivanja i razvitka uživljavanja čitanjem i promišljanjem o sadržajima djela. U istraživačkom dijelu analiziraju se sadržaji odabranih književnih djela za učenike četvrtih i petih razreda osnovne škole, a koji se ne nalaze na popisu obvezne školske lektire. Nasumce odabrani uzorak djela obuhvaća preporuke za slobodan izbor lektire u četvrtom i petom razredu osnovne škole. Preporučena su djela: George ‒ Alex Gino, Vječni Tuckovi ‒Natalie Babbitt, Raymie Nightingale: Tri hrabrice ‒ Kate DiCamillo, Čudo i Auggie i ja: Tri čudesne priče ‒ R. J. Palacio te Most u Terabithiju ‒ Katherine Paterson. Analizom sadržaja odabranih djela prepoznaju se teme, odnosi, pozitivna i negativna ponašanja čiji opisi imaju zadaću poticati uživljavanje učenika. Uživljavanja pružaju slikovite opise za oblikovanje identiteta, prijateljske odnose, prihvaćanje sebe i drugih, neprihvaćanje vršnjačkog nasilja, sućut i podršku pri gubitku drage osobe.