Sintaktičke raznolikosti u dijakroniji i sinkroniji (na primjeru pravnih tekstova)

IF 0.1 0 LANGUAGE & LINGUISTICS Fluminensia Pub Date : 2019-07-23 DOI:10.31820/F.31.1.12

Diana Stolac

{"title":"Sintaktičke raznolikosti u\ndijakroniji i sinkroniji (na primjeru pravnih tekstova)","authors":"Diana Stolac","doi":"10.31820/F.31.1.12","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Jezične\nse značajke mijenjaju tijekom vremena, neke manje, a neke više, neke sporije, a\nneke brže. Stoga je nužno promotriti sintaktičke raznolikosti u dijakroniji i\nsinkroniji. Premda je svaki pravni dokument dio jezične statičnosti pa ga\nvidimo kao jedan sinkronijski režanj, cjeloviti pristup nizu dokumenata u\nvremenu (odnosno takvome nizu sinkronijskih režnjeva) omogućava utvrđivanje\ndinamičnosti jezičnih pojava, a koji se može interpretirati s dijakronijskoga\nmotrišta. Analiza je napravljena na primjeru pravnih tekstova od srednjega\nvijeka (počevši od Vinodolskoga zakona iz 1288. godine) i ranoga\nnovovjekovlja (sa statutima i urbarima) preko 19. stoljeća (s postavljanjem\nsuvremenih zakonskih modela) do naših dana. Izdvajaju se sljedeće tri pojave:\nsastav predikata, mjesto atributa u imenskim skupinama i čestotnost pojedinih\nrečeničnih tipova. Rezultati pokazuju da su u predikatima ranije prevladavali\nimperativ, prezent i kondicional, dok su danas uobičajeni prezent i futur, da\npostpozicija atributa, iako je u starijim tekstovima češća, nije pravilo, te da\nsu najčešće pogodbene i subjektne rečenice, što danas također nije slučaj.","PeriodicalId":41722,"journal":{"name":"Fluminensia","volume":"337 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1000,"publicationDate":"2019-07-23","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Fluminensia","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.31820/F.31.1.12","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"0","JCRName":"LANGUAGE & LINGUISTICS","Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

Abstract

Jezične se značajke mijenjaju tijekom vremena, neke manje, a neke više, neke sporije, a neke brže. Stoga je nužno promotriti sintaktičke raznolikosti u dijakroniji i sinkroniji. Premda je svaki pravni dokument dio jezične statičnosti pa ga vidimo kao jedan sinkronijski režanj, cjeloviti pristup nizu dokumenata u vremenu (odnosno takvome nizu sinkronijskih režnjeva) omogućava utvrđivanje dinamičnosti jezičnih pojava, a koji se može interpretirati s dijakronijskoga motrišta. Analiza je napravljena na primjeru pravnih tekstova od srednjega vijeka (počevši od Vinodolskoga zakona iz 1288. godine) i ranoga novovjekovlja (sa statutima i urbarima) preko 19. stoljeća (s postavljanjem suvremenih zakonskih modela) do naših dana. Izdvajaju se sljedeće tri pojave: sastav predikata, mjesto atributa u imenskim skupinama i čestotnost pojedinih rečeničnih tipova. Rezultati pokazuju da su u predikatima ranije prevladavali imperativ, prezent i kondicional, dok su danas uobičajeni prezent i futur, da postpozicija atributa, iako je u starijim tekstovima češća, nije pravilo, te da su najčešće pogodbene i subjektne rečenice, što danas također nije slučaj.

查看原文