Poštapalice u medijskome govoru

Abstract

Iako se na poštapalice u jezičnim priručnicima gleda kao na rubnu vrstu, one su važan izvor informacija za brojne aspekte proučavanja jezične djelatnosti. Svrha je ovoga rada bila detaljnije promotriti neke od tih aspekata, preciznije uporabu poštapalica ovisno o govornome stilu u medijima, o spolu, kao i dobiti bolji uvid u planiranje govora tijekom govorne proizvodnje. U radu se analizira učestalost uporabe poštapalica u spontanome govoru na hrvatskome jeziku u ozbiljnim i zabavnim emisijama. Osim toga, analiza uključuje i položaj poštapalica u izričaju, njihova jezična obilježja te njihovu učestalost u muških i ženskih govornika. Govorni korpus čine jednominutne snimke 40 govornika u emisijama uživo javne televizije koji su ujednačeni prema spolu i tipu emisije. Rezultati pokazuju da neku vrstu poštapalica upotrebljavaju svi ispitanici, iako se njihova učestalost između pojedinih ispitanika bitno razlikuje. Nadalje, poštapalice se znatno češće koriste u zabavnim nego ozbiljnim emisijama, što se može objasniti različitim komunikacijskim strategijama govornika u ovim dvama tipovima. Također, poštapalice su znatno češće na početku izričaja u odnosu na sredinu i kraj, što ide u prilog tezi da je početak izričaja mjesto najvećeg kognitivnog opterećenja u proizvodnji govora. Nema razlike u ukupnom broju poštapalica između spolova, no muškarci češće nego žene koriste poštapalice na kraju izričaja. Prema vrsti riječi poštapalice su najčešće glagoli, a zatim prilozi i zamjenice. Najčešće poštapalice u analiziranom korpusu su: ono, pa, ovaj, zapravo i dakle, a osim navedenih kolektivnih poštapalica, govornici koriste i individualne poštapalice, tipične za pojedinca ili manju društvenuskupinu.