Prevođenje latinskoga ablativa apsolutnoga u hrvatskoglagoljskim tekstovima

Abstract

U radu se analizira prevođenje latinske konstrukcije ablativ apsolutni u odabranim hrvatskoglagoljskim tekstovima prevedenim s latinskoga. Ablativ apsolutni u prijevodnim se tekstovima najčešće prevodi hrvatskim crkvenoslavenskim apsolutnim konstrukcijama u dativu ili instrumentalu. Dativ je apsolutni starija konstrukcija, čija pojava u tekstovima može poslužiti i za dataciju prijevoda. Instrumental se u prijevodima pojavljuje jer ga prevoditelji doživljavaju kao hrvatsku crkvenoslavensku istovrijednicu ablativa. Pri prijevodu ablativa apsolutnoga mnogo se češće pojavljuju apsolutne konstrukcije nego zavisne surečenice, koje su danas najčešće prijevodne istovrijednice te konstrukcije kako bi prijevod bio što vjerniji izvorniku. Pri prevođenju ablativa apsolutnoga apsolutnim konstrukcijama vjerno se oponaša red riječi izvornika. U radu se analiziraju načini prevođenja te konstrukcije te uporaba različitih participa kao istovrijednica latinskim participima koji su dio te konstrukcije.