{"title":"第一次世界大战中斯洛文尼亚天主教民粹主义者与自由主义者政治策略的趋同","authors":"Igor Ivašković","doi":"10.22586/csp.v55i1.23610","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Autor analizira stavove slovenskih katoličko-narodnjačkih i liberalnih časopisa glede državnopravnih pitanja u razdoblju od Sarajevskoga atentata 1914. do zagrebačkoga sastanka u ožujku 1918. Katoličko-narodnjačka Slovenska pučka stranka početkom rata zauzela je snažan protusrpski stav. Dok je na vanjskopolitičkom planu dio stranke zazivao vojno kažnjavanje Srbije, na unutarnjem stranka unisono zastupa ideju hrvatsko-slovenske državne jedinice unutar Habsburške Monarhije. Slovenski su liberali na drugoj strani, unatoč osudi čina atentata, osuđivali protusrpske demonstracije te pritom naglašavali odgovornost austrougarske politike za eskalaciju rata. Uslijed širih makrogeopolitičkih događaja, prije svega povećanja vjerojatnosti Antantine pobjede, koja je povećavala strah pred implementacijom Londonskoga ugovora, te činjenice da su velikonjemački austrijski krugovi iskoristili rat protiv Srbije za širu protu(jugo)slavensku kampanju u kojoj se svaka emancipacijska težnja Slovenaca i Hrvata prikazivala kao protudržavni element, slovenski katolički narodnjaci mijenjaju strategiju. Nakon uviđanja da ni iskazivanje najsnažnijih proaustrijskih emocija te ulaganje iznimno velikih napora u predočavanje razlike između slovensko-hrvatske trijalističke vizije i velikosrpskoga koncepta neće uroditi plodom, slovenski su katolički narodnjaci krenuli putem okrupnjavanja vlastitoga političkog legitimiteta preko zauzimanja vodećih pozicija u zastupničkim tijelima austrougarskih Južnih Slavena. Budući da je za to bila potrebna i suradnja sa slovenskim liberalima te austrougarskim Srbima, taj je obrat implicirao i prihvaćanje širega južnoslavenskoga koncepta.","PeriodicalId":53857,"journal":{"name":"Casopis za Suvremenu Povijest","volume":"28 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.2000,"publicationDate":"2023-10-17","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":"{\"title\":\"The Convergence of the Political Strategies of Slovene Catholic Populists and Liberals in World War I\",\"authors\":\"Igor Ivašković\",\"doi\":\"10.22586/csp.v55i1.23610\",\"DOIUrl\":null,\"url\":null,\"abstract\":\"Autor analizira stavove slovenskih katoličko-narodnjačkih i liberalnih časopisa glede državnopravnih pitanja u razdoblju od Sarajevskoga atentata 1914. do zagrebačkoga sastanka u ožujku 1918. Katoličko-narodnjačka Slovenska pučka stranka početkom rata zauzela je snažan protusrpski stav. Dok je na vanjskopolitičkom planu dio stranke zazivao vojno kažnjavanje Srbije, na unutarnjem stranka unisono zastupa ideju hrvatsko-slovenske državne jedinice unutar Habsburške Monarhije. Slovenski su liberali na drugoj strani, unatoč osudi čina atentata, osuđivali protusrpske demonstracije te pritom naglašavali odgovornost austrougarske politike za eskalaciju rata. Uslijed širih makrogeopolitičkih događaja, prije svega povećanja vjerojatnosti Antantine pobjede, koja je povećavala strah pred implementacijom Londonskoga ugovora, te činjenice da su velikonjemački austrijski krugovi iskoristili rat protiv Srbije za širu protu(jugo)slavensku kampanju u kojoj se svaka emancipacijska težnja Slovenaca i Hrvata prikazivala kao protudržavni element, slovenski katolički narodnjaci mijenjaju strategiju. Nakon uviđanja da ni iskazivanje najsnažnijih proaustrijskih emocija te ulaganje iznimno velikih napora u predočavanje razlike između slovensko-hrvatske trijalističke vizije i velikosrpskoga koncepta neće uroditi plodom, slovenski su katolički narodnjaci krenuli putem okrupnjavanja vlastitoga političkog legitimiteta preko zauzimanja vodećih pozicija u zastupničkim tijelima austrougarskih Južnih Slavena. Budući da je za to bila potrebna i suradnja sa slovenskim liberalima te austrougarskim Srbima, taj je obrat implicirao i prihvaćanje širega južnoslavenskoga koncepta.\",\"PeriodicalId\":53857,\"journal\":{\"name\":\"Casopis za Suvremenu Povijest\",\"volume\":\"28 1\",\"pages\":\"0\"},\"PeriodicalIF\":0.2000,\"publicationDate\":\"2023-10-17\",\"publicationTypes\":\"Journal Article\",\"fieldsOfStudy\":null,\"isOpenAccess\":false,\"openAccessPdf\":\"\",\"citationCount\":\"0\",\"resultStr\":null,\"platform\":\"Semanticscholar\",\"paperid\":null,\"PeriodicalName\":\"Casopis za Suvremenu Povijest\",\"FirstCategoryId\":\"1085\",\"ListUrlMain\":\"https://doi.org/10.22586/csp.v55i1.23610\",\"RegionNum\":0,\"RegionCategory\":null,\"ArticlePicture\":[],\"TitleCN\":null,\"AbstractTextCN\":null,\"PMCID\":null,\"EPubDate\":\"\",\"PubModel\":\"\",\"JCR\":\"Q2\",\"JCRName\":\"HISTORY\",\"Score\":null,\"Total\":0}","platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Casopis za Suvremenu Povijest","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.22586/csp.v55i1.23610","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q2","JCRName":"HISTORY","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
摘要
作者分析了从 1914 年萨拉热窝暗杀事件到 1918 年奥茹日萨格勒布议会期间斯洛文尼亚天主教民族主义报纸和自由主义报纸在国家法律问题上的立场。 在这一年中，天主教民族主义的斯洛文尼亚政变党采取了坚决反苏的立场。虽然在政治计划上，该党的议程是对塞尔维亚作战，但在政治计划上，该党一致代表了克罗地亚-斯洛文尼亚国家与哈布斯堡君主制统一的主张。另一方面，斯洛文尼亚的自由派面对暗杀事件，谴责反塞尔维亚的示威游行，同时声称奥匈帝国的政客对战争升级负有责任。这是一系列宏观地缘政治事态发展的结果，尤其是协约国叛乱愈演愈烈，增加了人们对实施伦敦异议的恐惧、奥地利大克里姆林宫利用反对塞尔维亚的集会发起了一场更广泛的反塞尔维亚运动，将斯洛文尼亚人和克罗地亚人的所有解放倾向都描绘成反国家因素，斯洛文尼亚天主教民族主义者正在改变他们的战略。斯洛文尼亚天主教民族主义者认为，无论怎样表达亲奥地利的情绪，无论怎样解释斯洛文尼亚-克罗地亚部落主义观点与大塞尔维亚概念之间的区别，都不会有结果，因此他们开始通过在奥匈帝国南斯拉夫人代表机构中担任领导职务来巩固自己的政治合法性。Budući da je to bola potrebno i suradnja sa slovenskim liberalima te austrougarskim Srbima, taj je obrat implicirao i prihvaćanje široga južnoslavenskogo koncepta.
The Convergence of the Political Strategies of Slovene Catholic Populists and Liberals in World War I
Autor analizira stavove slovenskih katoličko-narodnjačkih i liberalnih časopisa glede državnopravnih pitanja u razdoblju od Sarajevskoga atentata 1914. do zagrebačkoga sastanka u ožujku 1918. Katoličko-narodnjačka Slovenska pučka stranka početkom rata zauzela je snažan protusrpski stav. Dok je na vanjskopolitičkom planu dio stranke zazivao vojno kažnjavanje Srbije, na unutarnjem stranka unisono zastupa ideju hrvatsko-slovenske državne jedinice unutar Habsburške Monarhije. Slovenski su liberali na drugoj strani, unatoč osudi čina atentata, osuđivali protusrpske demonstracije te pritom naglašavali odgovornost austrougarske politike za eskalaciju rata. Uslijed širih makrogeopolitičkih događaja, prije svega povećanja vjerojatnosti Antantine pobjede, koja je povećavala strah pred implementacijom Londonskoga ugovora, te činjenice da su velikonjemački austrijski krugovi iskoristili rat protiv Srbije za širu protu(jugo)slavensku kampanju u kojoj se svaka emancipacijska težnja Slovenaca i Hrvata prikazivala kao protudržavni element, slovenski katolički narodnjaci mijenjaju strategiju. Nakon uviđanja da ni iskazivanje najsnažnijih proaustrijskih emocija te ulaganje iznimno velikih napora u predočavanje razlike između slovensko-hrvatske trijalističke vizije i velikosrpskoga koncepta neće uroditi plodom, slovenski su katolički narodnjaci krenuli putem okrupnjavanja vlastitoga političkog legitimiteta preko zauzimanja vodećih pozicija u zastupničkim tijelima austrougarskih Južnih Slavena. Budući da je za to bila potrebna i suradnja sa slovenskim liberalima te austrougarskim Srbima, taj je obrat implicirao i prihvaćanje širega južnoslavenskoga koncepta.
京公网安备 11010802042870号
京ICP备2023020795号-1
分享
求助内容：
应助结果提醒方式：
扫码关注我们
