Od nove zavičajnosti do de-angažirane privrženosti

Posljednjih desetljeća koncept privrženosti mjestu privlači znatnu pozornost znanstvenika koji se bave transformacijama prostora, bilo da se fokus tematski usmjerava prema modernizacijskim, globalizacijskom ili tranzicijskom kontekstu. U ovom radu cilj je stoga razmotriti načine kojima je ovaj koncept istraživan u Republici Hrvatskoj te zaključke koji se iz toga mogu izvući. Na temelju pregleda relevantne literature u radu se osobito obrađuju tri teme. Prvo, tumače se nalazi istraživanja koja su se bavila procjenjivanjem važnosti koju građani Hrvatske pridaju različitim razinama teritorijalnih pripadnosti. Tako se dobiva uvid o privrženosti stanovnika Hrvatske lokalnoj razini u odnosu na nacionalnu i nadnacionalnu razinu. Iznose se rezultati istraživanja koji upućuju na različite implikacije pripadnosti lokalnoj sredini u različitim hrvatskim regijama kao i istraživanja koje upućuje na značajan udio ispitanika koji iskazuju deangažiranu privrženost kao oblik teritorijalnog identiteta. Drugo, razmatraju se različiti faktori za koje se pokazalo da utječu na iskazivanje privrženosti mjestu. Pritom se uočavaju određene razlike između emocionalne i funkcionalne privrženosti mjestu te se osobito tematizira koncept zavičajnoga grada. Treće, raspravlja se o odnosu između migracija i privrženosti mjestu te o konceptu višestrukih pripadnosti. Navedene teme istraživane su s jedne strane na populaciji mladih te s druge strane na primjerima sekundarnog stanovanja. Na temelju iznesenih nalaza donose se četiri zaključka prema kojima je u Hrvatskoj prisutna prilična izraženost emocionalne privrženosti mjestu, ali i da je emocionalna pripadnost redovito praćena određenim nezadovoljstvom stanjem u lokalnoj sredini ili bojazni što nosi budućnost. Također, postoje nalazi koji upućuju na manifestiranje višestrukih pripadnosti dok formirane tipologije privrženosti mjestu i teritorijalnih identiteta upućuju na različite dosege i značenja koja se pridaju konceptu na lokalnim razinama. Prikazani rezultati trebali bi značajno pridonijeti razumijevanju društvenog i identitetskog značaja mjesta, ali i omogućiti bolje sagledavanje društvenih transformacija kroz koje je prošla Republika Hrvatska u postkomunističkom razdoblju.