Organizacijski aspekti regulacijskih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja

Kriza socijalne države krajem 20. stoljeća razlog je bitnih promjena u odnosu države i građana. Pod utjecajem novoga javnog menadžmenta država se povlači iz pružanja javnih usluga te sve više uključuje privatni sektor. Temeljni zadatak države postaje osigurati funkcioniranje tržišta i ostvariti javni interes regulacijom, što zahtijeva osnivanje regulacijskih tijela, najčešće u obliku agencija. Protekom vremena u javnosti je stvoren često negativan, pomalo i mističan stav prema agencijama. Reforma javne uprave sastavni je dio političkog programa svakoga političkog aktera u Republici Hrvatskoj, a glavna su joj meta regulacijske agencije. Cilj je rada na primjeru regulacijskih tijela za tržišno natjecanje europskih zemalja istražiti organizacijske modele i njihove rezultate primjene te dati preporuke za Republiku Hrvatsku. Za svaki od organizacijskih modela analiziran je primjer agencije kroz ustrojstvo, provedbu propisa i personalne aspekte. Za primjer modela A s isključivom nadležnošću u tržišnom natjecanju analizira se portugalsko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja, za model B s dvostrukom nadležnošću analizira se hrvatsko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja te za model C koji osigurava zaštitu tržišnog natjecanja i sektorsku regulaciju analizirano je španjolsko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja.