{"title":"Bunjevački布鲁斯的传统库存收藏(2003)Tomislavžigmanov","authors":"Vlasta Markasović","doi":"10.29162/anafora.v7i1.4","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Tomislav Žigmanov autor je koji pripada kopnenom, sjevernjačkom i panonskom dijelu književnoga korpusa po mnogim svjetonazorsko-filozofskim, tradicijsko-kulturološkim i jezičnim odrednicama svoga djela. Bunjevački blues je zbirka lirskih pjesama/pisama, koja je doživjela dva izdanja, a ovaj se članak bavi drugim, proširenim izdanjem iz 2003. (Subotica). Zbirka se temelji na bunjevačkim tradicijsko-kulturološkim zalihama kao što su jezična baština, tradicijski život, svjetonazorske i mentalitetne odlike, sraz tradicijskoga i modernoga i sl. Ponajprije su te zalihe implicirane i vidljive u motivsko-tematskom sloju, koji je apsolutno ukorijenjen u bunjevačku ikavicu. Stoga se članak djelomično fokusira na stilsko stigmatiziranje bunjevačkih ikavskih i leksičkih oblika u ritmičkom, melodijskom i značenjskom tkivu pjesničkoga teksta. Osim toga, propituju se tradicijski poticaji u filozofskoj svijesti pjesme i motivsko-tematskoj pjesmovnoj potki, koji joj daju posvema karakteristična obilježja i čine ju reprezentativnim štivom panonističkog književnog kruga. Pokušavaju se detektirati inspirativna i afektivna vrela koja vode tekst u regionalnu obojenost i ustoličuju postupak nijansiranja tradicijskih i mentalitetnih specifikuma. Posebice se ističe i naslovna odrednica, koja se utkiva u pjesničke tekstove kao misaoni lajtmotiv i ugođajni predznak, i tako potiče recipijentov horizont očekivanja, inaugurirajući tekst kao melankoličnu kantilenu i referirajući se na općepoznatu glazbenu tužbalicu.","PeriodicalId":40415,"journal":{"name":"Anafora","volume":"7 1","pages":"77-97"},"PeriodicalIF":0.1000,"publicationDate":"2020-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":"{\"title\":\"Tradicijske zalihe zbirke pjesama Bunjevački blues (2003.) Tomislava Žigmanova\",\"authors\":\"Vlasta Markasović\",\"doi\":\"10.29162/anafora.v7i1.4\",\"DOIUrl\":null,\"url\":null,\"abstract\":\"Tomislav Žigmanov autor je koji pripada kopnenom, sjevernjačkom i panonskom dijelu književnoga korpusa po mnogim svjetonazorsko-filozofskim, tradicijsko-kulturološkim i jezičnim odrednicama svoga djela. Bunjevački blues je zbirka lirskih pjesama/pisama, koja je doživjela dva izdanja, a ovaj se članak bavi drugim, proširenim izdanjem iz 2003. (Subotica). Zbirka se temelji na bunjevačkim tradicijsko-kulturološkim zalihama kao što su jezična baština, tradicijski život, svjetonazorske i mentalitetne odlike, sraz tradicijskoga i modernoga i sl. Ponajprije su te zalihe implicirane i vidljive u motivsko-tematskom sloju, koji je apsolutno ukorijenjen u bunjevačku ikavicu. Stoga se članak djelomično fokusira na stilsko stigmatiziranje bunjevačkih ikavskih i leksičkih oblika u ritmičkom, melodijskom i značenjskom tkivu pjesničkoga teksta. Osim toga, propituju se tradicijski poticaji u filozofskoj svijesti pjesme i motivsko-tematskoj pjesmovnoj potki, koji joj daju posvema karakteristična obilježja i čine ju reprezentativnim štivom panonističkog književnog kruga. Pokušavaju se detektirati inspirativna i afektivna vrela koja vode tekst u regionalnu obojenost i ustoličuju postupak nijansiranja tradicijskih i mentalitetnih specifikuma. Posebice se ističe i naslovna odrednica, koja se utkiva u pjesničke tekstove kao misaoni lajtmotiv i ugođajni predznak, i tako potiče recipijentov horizont očekivanja, inaugurirajući tekst kao melankoličnu kantilenu i referirajući se na općepoznatu glazbenu tužbalicu.\",\"PeriodicalId\":40415,\"journal\":{\"name\":\"Anafora\",\"volume\":\"7 1\",\"pages\":\"77-97\"},\"PeriodicalIF\":0.1000,\"publicationDate\":\"2020-01-01\",\"publicationTypes\":\"Journal Article\",\"fieldsOfStudy\":null,\"isOpenAccess\":false,\"openAccessPdf\":\"\",\"citationCount\":\"0\",\"resultStr\":null,\"platform\":\"Semanticscholar\",\"paperid\":null,\"PeriodicalName\":\"Anafora\",\"FirstCategoryId\":\"1085\",\"ListUrlMain\":\"https://doi.org/10.29162/anafora.v7i1.4\",\"RegionNum\":0,\"RegionCategory\":null,\"ArticlePicture\":[],\"TitleCN\":null,\"AbstractTextCN\":null,\"PMCID\":null,\"EPubDate\":\"\",\"PubModel\":\"\",\"JCR\":\"0\",\"JCRName\":\"LITERATURE\",\"Score\":null,\"Total\":0}","platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Anafora","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.29162/anafora.v7i1.4","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"0","JCRName":"LITERATURE","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
摘要
Tomislav Jigman的作者在其作品的许多部分,包括世界级哲学、传统文化和语言部分,都属于书体的地方、北方和全景部分。荧光蓝调是一本抒情歌曲/信件集,已经出版了两本,本文涉及2003年的另一本扩展出版物。(苏博蒂察)。《圣经》以传统和文化商品的肥料为基础,如语言花园、传统生活、光源和精神差异、传统和现代关系等。这些供应在动机和主题层面上更为隐含和可见,而动机和主题层绝对植根于肥料。Stoga sečlanak djelomično fokusira na stilsko污名化了bunjevačkih ikavskih i leksičkich oblika u ritmičkom,melodyjskom i značenjskom tkivu pjesničkoga teksta。此外,哲学中的传统激励受到诗歌和动机主题诗歌的质疑,这给了她一个完整的特征标记,并以全景文学圈的代表性程度代表了她。他们试图发现一种鼓舞人心的、有效的热量,这种热量会导致区域色彩,并促进传统和心理特征的衰退。特别是,这一标题也在出现,它贯穿于诗歌文本中,如光明动机的神话和一个愉快的迹象,从而激发了接受者的期望视野,使文本成为忧郁的康蒂伦,并指的是一位普通的音乐检察官。
Tradicijske zalihe zbirke pjesama Bunjevački blues (2003.) Tomislava Žigmanova
Tomislav Žigmanov autor je koji pripada kopnenom, sjevernjačkom i panonskom dijelu književnoga korpusa po mnogim svjetonazorsko-filozofskim, tradicijsko-kulturološkim i jezičnim odrednicama svoga djela. Bunjevački blues je zbirka lirskih pjesama/pisama, koja je doživjela dva izdanja, a ovaj se članak bavi drugim, proširenim izdanjem iz 2003. (Subotica). Zbirka se temelji na bunjevačkim tradicijsko-kulturološkim zalihama kao što su jezična baština, tradicijski život, svjetonazorske i mentalitetne odlike, sraz tradicijskoga i modernoga i sl. Ponajprije su te zalihe implicirane i vidljive u motivsko-tematskom sloju, koji je apsolutno ukorijenjen u bunjevačku ikavicu. Stoga se članak djelomično fokusira na stilsko stigmatiziranje bunjevačkih ikavskih i leksičkih oblika u ritmičkom, melodijskom i značenjskom tkivu pjesničkoga teksta. Osim toga, propituju se tradicijski poticaji u filozofskoj svijesti pjesme i motivsko-tematskoj pjesmovnoj potki, koji joj daju posvema karakteristična obilježja i čine ju reprezentativnim štivom panonističkog književnog kruga. Pokušavaju se detektirati inspirativna i afektivna vrela koja vode tekst u regionalnu obojenost i ustoličuju postupak nijansiranja tradicijskih i mentalitetnih specifikuma. Posebice se ističe i naslovna odrednica, koja se utkiva u pjesničke tekstove kao misaoni lajtmotiv i ugođajni predznak, i tako potiče recipijentov horizont očekivanja, inaugurirajući tekst kao melankoličnu kantilenu i referirajući se na općepoznatu glazbenu tužbalicu.